Zov srca: Budućnost u našim rukama

Svijet oko nas, premda ponekad zbunjujuć i pun izazova, uvijek nosi nadu i ljepotu. Iako sam još dijete, često razmišljam o tome šta se događa u svijetu, u životu, šta se događa sa ljudima? Ipak, ne gubim nadu u ljude. Ne dam da život bude loš, jer vjerujem u moć promjena koje svi mi možemo donijeti. Hoću da proljetna jutra traju vječno, ispunjena željom, srećom i optimizmom. Hoću vedrinu mira, jačinu ljubavi. Hoću da svi ljudi budu povezani, da uživaju u blagodatima prirode, kao jedna velika obitelj koja štiti i voli svoju planetu.

Čovječe, tvoj dom nisu samo podovi, zidovi, prozori i krov koje nazivaš stanom ili kućom. Tvoj dom je cijela planeta Zemlja, ona koja te hrani, po kojoj hodaš i dišeš. A kako se ti brineš o njoj? Ulice su hodnici tvoga doma, pa pljuješ li po svojim hodnicima i bacaš smeće po njima? Livade i travnjaci su tepisi u tvome domu, pa parkiraš li auto i pališ vatru na svome tepihu? Puštaš li paučini da visi sa tvoga plafona kao što puštaš da dim i smog prave "paučinu" na nebu? Stalno se buniš zbog dima cigareta jer želiš zaštiti svoja pluća, a svaki dan ispuštaš dim iz auta i dimnjaka na šume – “pluća planete”.

Osvijesti se, čovječe! Čuvaj svoj dom. Planeta može bez tebe, ali ti bez planete ne možeš. Hoću da djeca bezbrižno provode svoje djetinjstvo, da uživaju u igri, u predivnom svijetu mira i sigurnosti. Hoću da ljubav bude ta koja će pokretati svijet, koja će unositi toplinu i svjetlost u srca
naša, u domove naše. Sigurna sam da u svakom čovjeku postoji ljubav, samo je treba otkriti. Jer da nema ljubavi, ljudi ne bi bili ljudi, već bi postali poput izgladnjelog čopora vukova, napadajući sve oko sebe. Dobro nije nestalo, i ne smije nestati. Samo ne smijemo dopustiti da poput slijepca prolazimo kroz život ne videći ništa i ne poduzimajući ništa.

Budućnost je u našim rukama, u rukama mladih, i mi je zajedno možemo učiniti boljom. Ne treba nam čarobni štapić da bismo činili čuda. Ljubav, vjera, hrabrost i nada, u miru i prijateljstvu, zajedno ruše sve prepreke, sve zidove postavljene između ljudi, i sigurnim putem nas vode do Sunca, do svjetlosti.

Zato ja želim:
Želim da na Zemlji vlada mir,
Da svi ljudi budu kao šareni leptiri,
Što samo lete sa cvijeta na cvijet,
Eto, takav ja želim svijet.

Crni i crveni, žuti i bijeli,
Da bude jedan svijet cijeli,
Kao buket cvijeća šarenih boja,
Eto, to bi bila želja moja.

Kad mrzim, oduzimam sebi nešto.
Kad volim, postajem bogatiji za ono što volim.
Oboji me bojama ljubavi,
Oboji me bojama svoga srca.

U svakom trenutku možemo birati ljubav, birati mir i birati svijet koji želimo izgraditi. Neka naše ruke
budu one koje donose promjene.

Autorica teksta: Ajla Topčić