Istina se krije dalje od očiju posmatrača

Čuješ li vjetra zov što te doziva prvim jutrom snenim? To je glas prohujalog vremena i iščekivanih nadanja. Duboko, u nutrini duše, dopire eho, onih tajnih želja i neizgovorenih riječi. Koliko toga možemo sakriti od sebe kada istina uvijek izbije na vidjelo? Znaš li da tvoje krhko srce, na poslijetku, uvijek teži istom nadanju? Ti hrliš u svijet tražeći nove prilike, misleći da te tuđe ruke spremno čekaju da im poletiš u zagrljlaj.

Znaš li da ljubavi nema onda kada je tražiš, već samo onda kada mirno nastaviš sa svojim životom. Ona je poput nepozvanog gosta kojem se nisi nadao, ali ti na kraju dana, njena posjeta popravi raspoloženje. Sve ono što osjećaš, dolazi od tebe, a završava se kod drugih. Tvoj odnos prema drugima, zapravo je reflekcija ljubavi koju imaš prema sebi.

Misliš li da dijete u prolazu, starica u nevolji ili izgubljena životinjica, ne osjete ljubav koju nosiš? Ona sjaji svojim blještavilom iz tvoje duše, a njeni zraci dopiru do tvojih očiju. Ljubaznost je lahko uočiti u današnjem svijetu jer njena pojava i nije toliko česta. Nije česta ako je tražimo na pogrešnim mjestima. A svako mjesto dalje od tvoje duše, možeš smatrati stranim teritorijem. Kada si na “svom” tada duša cvjeta ljubavlju koju nosi jer se tada sjeti svega što je čini jedinstvenom.

Svako biće, svaka individua, posjeduje specifičnosti koje je izdvajaju od ostatka svijeta. I u tome je ljepota jednog bića. U tome što ni jedno nije identično nekom drugom. Svako od nas je satkan od drugačijih niti, a opet smo svi povezani nevidljivim vezama. Univerzum djeluje na misteriozne načine, to smo vjerovatno svi već mnogo puta čuli, ali da li smo se ikada zapitali koja je naša uloga u svemu tome?

Čovjek već vijekovima postoji i kroči ovom zemljom. I za to vrijeme je gradio i rušio kule, one oko sebe i one u sebi. Za sobom ostavlja samo ruševine. I dok neke truhnu u sjeni njegovih pogreški, neke se grade iznova i obnavljaju u najljepše prilike i iskustva koja je mogao proživjeti.

Uvijek postoji prostor za rast, za šarene pupoljke novog života, ali samo ako uzgajamo naš vrt sa ljubavlju, kako prema sebi, tako i prema drugima. Ljudsko srce krije nevjerovatne stvari, koje uočavamo samo kada i mi progledamo sa svojim jer istina se krije dalje od očiju posmatrača. Ona je u svakom od nas, samo je još nismo spremni svi prepoznati.

 

Autorica teksta: Nadija Salčin