Psihološka otpornost i toksična produktivnost među mladima

U najnovijem izdanju radijske emisije “Kroz objektiv” fokus je bio na sveprisutnom fenomenu toksične produktivnosti i važnosti psihološke otpornosti među mladima. Gošća emisije bila je Ema Smriko, studentica druge godine Medicinskog fakulteta u Zenici, koja je otvoreno govorila o izazovima s kojima se suočavaju studenti u današnjem društvu.

Na pitanje o tome da li se preopterećenost često veliča među studentima, Ema je istaknula da je to nažalost česta pojava:

“U akademskoj zajednici često vlada uvjerenje da je pretrpan raspored, iscrpljenost i konstantni stres znak ozbiljnosti i uspjeha. Iz nekog razloga, iscrpljenost je postala statusni simbol.”

Ona je naglasila da takav pristup briše granicu između truda i samouništenja, te da mladi ljudi često guraju sebe preko granica u potrazi za priznanjem i potvrdom.

Ema je priznala da često osjeća krivicu kada se odmara ili nije “produktivna”:

“Čim se nađemo u trenutku mira, kad sjednemo da gledamo film ili samo ležimo bez cilja, u glavi se pojavi onaj tihi, ali dosadni glas: ‘Mogla si sada učiti’, ‘Zašto gubiš vrijeme?’, ‘Nisi danas uradila dovoljno’.”

Ona je objasnila da je taj osjećaj rezultat društvenih očekivanja koja izjednačavaju vrijednost čovjeka s njegovom produktivnošću, te da je odmor neophodan dio zdravog rasta, a ne slabost.

Govoreći o razlici između psihološke otpornosti i samonametnute izdržljivosti, Ema je istaknula:

“Psihološka otpornost je vještina. To je sposobnost da se nosimo sa stresom, da u krizama sačuvamo unutrašnju ravnotežu, da znamo kad treba stati, a kad nastaviti. To nije guranje po svaku cijenu, nego pažljivo balansiranje.”

S druge strane, samonametnuta izdržljivost podrazumijeva ignorisanje umora, boli i anksioznosti, te pojačavanje tempa bez dozvole da se kaže “dosta”.

Ema je ukazala na nedostatak sistemske podrške na fakultetima:

“Nažalost, u većini obrazovnih ustanova sistemska podrška je simbolična. Imamo studentske službe, ponekad savjetovališta, ali pristup tim resursima je često otežan ili stigmatiziran.”

Ona je naglasila potrebu za konkretnim programima podrške, dostupnim psihološkim službama i fleksibilnošću u rokovima kada su u pitanju opravdani zdravstveni razlozi.

Na pitanje o utjecaju društvenih mreža na percepciju uspjeha i vrijednosti, Ema je rekla:

“Društvene mreže su prostor u kojem se često prikazuje idealizovana verzija stvarnosti. Vidimo kolege koje osvajaju nagrade, putuju, imaju praksu u inostranstvu, završavaju dva fakulteta… i sve to izgleda lagano.”

Ona je upozorila da takva izloženost uspjesima drugih može negativno utjecati na samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Ema je izrazila želju za promjenom narativa o mladima:

“Željela bih da prestanemo biti opisivani kao generacija koja ‘ništa ne zna, ništa neće i ništa ne može’. U stvarnosti, mladi su danas suočeni s mnogo većim pritiscima nego prije.”

Ona je istaknula da je važno prepoznati i cijeniti trud i otpornost mladih, te im pružiti adekvatnu podršku u suočavanju s izazovima savremenog društva.

Emisija “Kroz objektiv” pružila je platformu za otvoren razgovor o važnim temama koje pogađaju mlade danas. Iskustva i razmišljanja Eme Smriko podsjećaju nas na potrebu za većim razumijevanjem, podrškom i promjenom društvenih normi koje oblikuju živote mladih ljudi.