Alina Serdarević: Svijet iz perspektive odbačene boce
Written by Adna Kepes on 21/01/2026
Tekst: Alina Serdarević
Park kojim sam kročila, ne sluteći šta će se desiti, bio je tih i miran. Svaki moj korak bio je ispraćen šuštanjem hrskavog beživotnog lišća. Bezbrižno sam pila vodu, a među prstima vrtila čep. Gutljaj po gutljaj i u mojoj šaci bila je sad prazna boca. Beskorisna boca, bez razmišljanja bacih je na travnatu površinu. Umorna i iscrpljenja od dana, uđoh u svoju sobu i smiraj pronađoh na svom mekanom krevetu.
Ne znam koliko je prošlo vremena ali pokušavam otvoriti oči- ne mogu. Pokušavam se kretati ali ne osjećam tijelo. Odjednom, kao grom iz vedra neba počeh se kotrljati. Zvuk kotrljanja mi je neobično poznat, zvučim baš kao boca koju sam jučer bacila. Shvatam i paničarim, boca sam, pokušavam dozvati u pomoć ali me niko ne čuje, ja sam samo boca. Bez glasa sam, bez prava, bez svrhe sam. Čudan zvuk sirena privlači mi pažnju. Sitno i piskavo čujem „eko policija na putu“,“eko policija na puttuuttu“. Kao da mi se neko približava, a glasove više ne čujem.Ispred mene stvoriše se različiti kukci, skakavci,mravi,stonoge,gusjenice…Svi obučeni jednako, svi nose zelene uniforme, savršeno satkane.
Među kucima provlači se jedan mrav, malen ali samouvjeren, piskavo i ljutito mi govori: “Zbog narušavanja naše zajednice vidiš svijet iz perspektive odbačene boce.Daćemo ti priliku da budeš čovjek , ali samo ako si spremna ispraviti svoje greške i učiniti svoju i našu okolinu boljom jer odgovornost počinje tvojim eko navikama. Ako ne uspiješ onda ćeš provesti dug život kao odbačena boca, život je to od 200 do 1000 godina!“ Osjetim sad i stezanje u njedrima, postaje mi jasno moram napraviti ispravnu stvar.
U znoju se budim, gledam svoje tijelo i osjećam olakšanje. Čovjek sam, sada je ispred mene jasan cilj, učiniti mjesto na kojem živim boljim za sve nas. Počela sam korisititi višekratne boce, razvrstavam otpad, sadim biljke i medonosno bilje za pčele na svom balkonu, gasim svjetlo kada mi ne treba, hranu ne bacam, širim svijest o ugroženosti živih bića otpadom koji mi prozivodimo, kupujem ekološke sapune za ruke, čuvam pitku vodu i sanjam kako mi maleni mrav Šerif Zvrk i njegov pomoćnik Mrk govore „Tvoje navike su nama donijele dobre promjene, naša zajednica sada živi bolje!“
Tekst je nastao u okviru literarnog konkursa „Odgovornost počinje mojim eko navikama“ koji je realizovan u okviru projekta Eco Educated Generation.
Fotografija: freepik.com
