PRAKSA – PUT BUDUĆIH MEDICINSKIH RADNIKA

Praktična nastava predstavlja jedno od najvažnijih iskustava za sve učenike Medicinske škole Zenica. Pored toga što je veoma važna za obrazovanje budućih medicinskih radnika, za mnoge učenike ona predstavlja jedno od najizazovnijih iskustava. Tokom svog četverogodišnjeg školovanja učenici kroz praktičnu nastavu bolje upoznaju način rada u zdravstvenim ustanovama, medicinske instrumente i pribor, ali i različite medicinske slučajeve sa kojima će se susretati u budućnosti. Kroz prve dvije godineučenici uče osnove praktične nastave i pripremaju se za rad u stvarnom okruženju.Pored toga što učenicističu teorijsko i praktično znanje, oni razvijaju radne navike, odgovornost i snalažljivost, ali i mnoge druge osobine koje su važne za njihovu budućnost.

Da bismo bolje razumjeli iskustvo praktične nastave u bolnici i školi, postavili smo nekoliko pitanja učenicima Medicinske škole Zenica. Oni su kroz nekoliko kratkih odgovora objasnili zašto je praktična nastava važna, kako su se osjećali prvog dana prakse, te su dali nekoliko savjeta budućim generacijama učenika.

Na prvo pitanje o tome šta im je bilo najteže na samom početku prakse, velika većina učenika odgovorila je kako je praktična nastava vremenski zahtjevna, te da im nakon prakse ponekad bude teško da se fokusiraju na nastavu u školi i prate predavanja profesora.

Mnogi učenici također su istakli da ih je praksa naučila kako pravilno komunicirati sa pacijentima i raditi u timu sa drugim medicinskim radnicima. Tokom rada u bolnici naučili su koliko su strpljenje, razumijevanje i odgovornost važni u svakodnevnom poslu medicinskog radnika. Iako praksa zna biti naporna i zahtjevna, većina učenika smatra da upravo kroz takva iskustva najviše napreduju i stiču sigurnost u sebe. Svaki novi zadatak, razgovor sa pacijentima ili rad sa medicinskom opremom predstavlja novo iskustvo koje ih priprema za budućnost i pomaže im da postanu sigurniji i spremniji za posao koji ih jednog dana očekuje.

Kako bismo zaokružili intervju sa učenicima, pitali smo ih da li imaju neku poruku za generacije koje dolaze. Odgovorili su nam da nikada ne trebamo sebe ograničavati, već da se uvijek trebamo truditi i učiti nove stvari.Kroz razgovor sa učenicima pokazalo se da praksa nije toliko strašna koliko se na početku čini, te da je najvažnije doći spreman i sa puno samopouzdanja. Hvala učenicima na izdvojenom vremenu.

Nakon razgovora sa učenicima, potražili smo i odgovore profesorice Lejle Begagić-Pelja. Lejla Begagić – Pelja je profesorica u Medicinskoj školi Zenica već dugi niz godina. Pored rada u školi, svoje znanje i iskustvo prenosi kroz praktičnu nastavu u bolnici. Kroz odgovore na naša pitanja podijelila je svoja iskustva i stavove o značaju praktične nastave. Prvo pitanje za profesoricu bilo je: „Koliko učenike zapravo praksa u školi priprema za rad u bolnici?“ Ona je u svom odgovoru istakla da sve zavisi od učenika do učenika, kao i od njihove zainteresovanosti za rad i načina na koji se postave prema učenju u školskom okruženju.

 

Drugo pitanje odnosilo se na to koliko učenici imaju priliku koristiti savremene instrumente i pribor u radu. Profesorica je istakla da je sva oprema koja se koristi u bolnici dostupna i u školi, jer se profesori i škola kontinuirano trude da učenici imaju na raspolaganju svu potrebnu opremu.

Kada smo profesoricu pitali šta smatra najvažnijim da učenici ponesu sa sobom na praksu u bolnicu, istakla je da su to samopouzdanje i vjera u sebe. Naglasila je da, kada smo sigurni u sebe i znamo šta radimo, niko nas ne može uvjeriti u suprotno. Iz razgovora sa profesoricom može se primijetiti da profesori ulažu mnogo truda u rad sa učenicima, te da im je važno da učenici steknu znanje i samopouzdanje za budućnost. Hvala puno profesorici Lejli na ovim odgovorima.

Na osnovu razgovora sa profesoricom Lejlom Begagić-Pelja i učenicima možemo zaključiti da je praktična nastava ključan dio medicinskog obrazovanja u Medicinskoj školi Zenica. Tokom prvih sedmica može biti zahtjevna, stresna i pomalo strašna, ali s vremenom, kada se učenici uhodaju i uspostave dobar odnos sa profesorima i medicinskim osobljem, ona postaje lakša. Na taj način praksa postaje važan temelj njihovog obrazovanja i ličnog razvoja.

 

Autorica teksta:Lejla Talić