Znanje koje spašava život

Danas mladi sve više vremena provode na društvenim mrežama, ali je mali broj onih koji to vrijeme iskoriste za sticanje novih vještina. Izvan ekrana i virtuelnog svijeta postoje aktivnosti korisne i mladima i zajednici. Volontiranje, humanitarni rad i razne edukacije doprinose razvijanju vještina kod mladih i sticanju novih iskustava.

Prva pomoć je jedno od najvažnijih znanja koje čovjek može imati jer brza i pravilna reakcija može spasiti nekome život. Međutim, postavlja se pitanje koliko su mladi zainteresovani za ovu oblast i spremni da pruže prvu pomoć u neočekivanim situacijama. Kako bismo saznali koliko je znanje prve pomoći važno i koliko su mladi zainteresovani, razgovarali smo sa Fahretom Mekanić, nastavnicom biologije i hemije, i profesoricom biologije koja preko 30 godina radi u prosvjeti. Već osam godina vodi sekciju prve pomoći i kroz svoj rad svjedoči koliko ove edukacije mogu biti značajne za učenike.

Profesorica Fahreta smatra da bi svi trebali proći osnovnu obuku iz prve pomoći jer nikada ne znamo kada će nekome biti potrebna pomoć. Kao primjer navodi događaj koji se desio dan ranije.

„Učenik sedmog razreda pao je u nesvijest tokom časa. Njegova drugarica, koja je dolazila na časove sekcije mu je pružila prvu pomoć. Ljekar i medicinar iz hitne su bili oduševljeni kako je djevojčicaodreagovala, kako je „profesionalno“ postupila. Kad je hitna otišla ona je došla do mog kabineta da mi kaže. Toliko je bila uzbuđena da nije mogla prepričati šta se desilo. Ja sam kazala da sam ponosna na nju i da će mi sutra ispričati šta se desilo i kako je ona postupila. Oči su mi zasuzile gledajući kako je ponosna, uzbuđena, sretna i zbunjenaod uzbuđenja”, prisjetila se profesorica.

Prema njenom mišljenju, najveći problem pri pružanju prve pomoći nije strah, nego nedostatak znanja i samopouzdanja.

“Najveći problem kada ljudi trebaju pružiti prvu pomoć je neznanje, onda nesigurnost pa tek onda strah. Kad si siguran da nešto dobro znaš i radiš nemaš se šta bojati. Ja sam se uvjerila da postoji, nažalost još jedan bitan razlog a to je nehtijenje. Ono, neko će drugi, neću da se petljam, baš me briga, gadi mi se, nije niko moj,….itd. Nažalost ali ima i toga. Humanost je plemenita osobina. To hrani dušu. Samo neki to ne žele priznati.”

Njen stav dijeli i učenica Lamija Ohran koja je kao kapiten svoje ekipe već drugu godinu zaredom predstavljala Osnovnu školu “Edhem Mulabdić” na takmičenju prve pomoći, a zajedno sa svojim timom oba puta se plasirala na kantonalno takmičenje. Govoreći o motivaciji mladih za učenje prve pomoći, Lamija ističe da je nju lično motivisao takmičarski duh, ali i da joj je to poglavlje života donijelo mnogo više od takmičarskih uspjeha.

“Od velikog broja učenika koji su se prijavili samo nekoliko ih je prolazilo dalje, pa sam željela biti među najboljima. To me motivisalo da učim i trudim se. Međutim, kroz sve to stekla sam mnogo lijepih uspomena, upoznala divne ljude i ostvarila prijateljstva koja traju i danas. Upravo su ta druženja, iskustva i prijateljstva ono što mi je ostalo u najljepšem sjećanju“, rekla je.

Kroz razgovor Lamija nam je rekla da smatra da mladi danas nisu dovoljno svjesni koliko mogu postići uz više truda i zalaganja. Lamija smatra da veliki broj mladih nažalost nije spreman pomoći osobi u ozbiljnim situacijama.

“Mnogi se uplaše ili misle da je dovoljno samo pozvati hitnu pomoć. Naravno da je poziv hitnoj pomoći važan, ali nekada su prve minute presudne i tada pomoć osobe koja se zatekne na licu mjesta može značiti mnogo. Zbog toga smatram da bi se više mladih trebalo uključiti u edukacije iz prve pomoći, jer nikada ne znamo kada ćemo se naći u situaciji da nekome možemo pomoći ili čak spasiti život”

Za kraj profesorica Fahreta je uputila poruku svim čitaocima.

“ Na kraju želim da podsjetim sve kako živimo u vremenu kad moramo primjenjivati cjeloživotno učenje ako mislimo biti u korak s vremenom. Znači i prvu pomoć možemo naučiti koristeći savremena tehnička pomagala: telefon, internet,… Budite humani i ne čekajte da drugi pomognu, budite vi pomagač.”

Iz razgovora sa profesoricom i učenicom može se zaključiti da je prva pomoć mnogo više od obične školske aktivnosti, lekcije ili takmičenja. Ona je mogućnost spašavanja nečijeg života, iako mnogi misle da se nesreće događaju nekome drugom, realnost pokazuje da se hitne situacije mogu dogoditi bilo gdje i bilo kada. U tim trenucima se iskazuje naše znanje i spremnost da pomognemo.

Baš zbog toga znanje o prvoj pomoći nije samo namijenjeno zdravstvenim radnicima. To je znanje koje bi trebalo biti dostupno svima jer možda upravo naš mali postupak može spasiti život. Zato je ovo tema o kojoj se mladi trebaju podsticati na učenje i volontiranje jer ponekad nekoliko minuta, znanja i jedna ispravna reakcija mogu značiti mnogo, a to mnogo je nečiji život.

Autorica teksta: Emina Smajlović