Između virtualnog sjaja i digitalne zamke: Kako mladi u BiH navigiraju kroz medijski labirint?
Written by Ena Čaušević on 01/11/2026
Živimo u dobu u kojem je informacija udaljena svega jedan klik, a ekrani pametnih telefona postali su primarni prozor u svijet za novije generacije. Mladi danas odrastaju uz neprekidne obavijesti, sadržaje koji se smjenjuju u sekundi i algoritmima podešene feedove. Međutim, sa brzom digitalizacijom nastaju i novi izazovi: Kako razlikovati istinu od dezinformacije? Koliko društvene mreže oblikuju naše mišljenje i samopoštovanje? I jesu li mladi u Bosni i Hercegovini samo nijemi posmatrači ili kritički mislioci u ovom digitalnom dobu? O ovim temama razgovarali smo sa srednjoškolcima koji svakodnevno koriste digitalne medije, a njihova razmišljanja i zrelost u analizi medijske pismenosti daju važan uvid u navike i mentalni sklop današnje omladine.
TIK-TOK, INSTAGRAM I YOUTUBE KAO NOVI OBLIK SVAKODNEVICE
Za većinu mladih, tradicionalni mediji poput televizije, radija ili štampanih novina gotovo da više i ne postoje u primarnoj upotrebi. Interaktivnost i dinamičnost društvenih mreža preuzele su potpunu dominaciju.
Petnaestogodišnji M. F. ističe kako su mu društvene mreže i video platforme osnovni izvor zabave, ali i komunikacije.
“Od medija najčešće koristim TikTok, Instagram i YouTube. Preko njih gledam neke videe, pratim šta se dešava i dopisujem se.”
Ipak, uprkos čestom mišljenju da omladina provodi po čitav dan ispred ekrana, primjer ovog petnaestogodišnjaka pokazuje da sportske aktivnosti i hobi izvan digitalnog svijeta igraju ključnu ulogu u balansiranju vremena.
“Pa ne koristim ich tako često pošto se bavim sportom pa nemam toliko puno vremena, najčešće oko sat i po do dva dnevno.”
Osim pitanja vremena, M. F. otvara i važnu temu uticaja sadržaja na način razmišljanja:
“Društvene mreže utiču na nas jer stalno gledamo neka tuđa mišljenja i često počinjemo razmišljati na slican način.”
KULTURA BROJKI: ŠTA SE KRIJE IZA LAJKOVA I PREGLEDA?
Jedan od najizraženijih fenomena savremenih društvenih mreža jeste vrednovanje sadržaja – ali i vlastite ličnosti – kroz matematičke pokazatelje poput broja lajkova, podjela i pregleda. Metrika uspjeha na internetu postala je mjera društvenog statusa među vršnjacima. Četrnaestogodišnja A. I. skreće pažnju na psihološki efekat ovih brojki i razmišlja o tome kako bi izgledao internet bez vizuelnog pritiska reakcija.
“Broj lajkova nekad utiče na to koliko vrijednim smatramo neku objavu ili čak sebe. Kada tih brojeva ne bi bilo,možda bismo se više usmjerili na sam sadržaj, a ne na reakcije.”
Osim pritiska društvenih mreža, A. I. analizira i dostupnost informacija u današnjem vremenu. Premda živimo u eri gdje su znanje i vijesti lakše dostupni nego ikada u ljudskoj istoriji, kvantitet ne znači uvijek i kvalitet.
“Mislim da danas imamo mnogo lakši pristup informacijama. Za nekoliko minuta možemo saznati šta se dešava u svijetu ili bilo gdje, ali istovremeno možemo naići na mnogo lažnih informacija.”
VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA, DEZINFORMACIJE I POTRAGA ZA ISTINOM
Razvoj tehnologije i sve veća prisutnost alata vještačke inteligencije (AI) dodatno zakomplikovali su proces prepoznavanja istine. Šesnaestogodišnji H. H. ukazuje na to koliko je tehnologija napredovala i zašto klasično povređenje u vizuelne dokaze više ne funkcioniše.
“Vještačka inteligencija može napraviti fotografiju ili videozapis koji djeluju onako stvarno na prvi pogled. Zbog toga ne mozemo vjerovati nečemu što samo tako vidimo.”
Na pitanje zašto se netačne i neprovjerene informacije šire nevjerovatnom brzinom, H. H. objašnjava psihološki motiv želje za senzacijom i brzinom objavljivanja u odnosu na tačnost.
“Ljudi često žele podijeliti prvi neku zanimljivu vijest. Problem je što se netačne informacije vrlo brzo šire i izazivaju paniku ili nesporazume.”
Kao ključni mehanizam odbrane od dezinformacija i lažnih vijesti, ovaj šesnaestogodišnjak navodi unakrsnu provjeru izvora – osnovno pravilo medijske pismenosti i profesionalnog novinarstva.
“Tada bih pokušao pronaći druge izvore i vidjeti da li oni potvrđuju iste informacije. Kada uporedimo više izvora, lakše možemo razumjeti cijelu situaciju i sami donijeti zaključak.”
Izjave ovih mladih ljudi pokazuju da, uprkos tome što su rođeni u digitalnom dobu i okporučeni mrežama, posjeduju značajan nivo svijesti o opasnostima koje internet nosi. Da bismo izgradili zdravo digitalno okruženje, ključno je kontinuirano podsticati medijsku pismenost kako u školama, tako i u porodici.
Autorica teksta: Sara Hadžić
