Život velike meksičke umjetnice Fride Kahlo

Jedina stvar koju znam raditi je slikati, zato što imam potrebu, i slikam sve što mi prođe kroz glavu, bez razmišljanja. – Frida Kahlo

Frida Kahlo je bila čuvena meksička slikarka, poznata po svom privatnom životu koji je bio osoben kao i njena umjetnost. Frida je rođena 6. jula 1907. godine u Meksiko Cityu, tačnije u Plavoj kući (La Casa Azul) koja se nalazi u malenom gradiću Coyoacán, kao treća od četiri kćerke Matilde i Gillerma Kahloa. Život je od mladosti nije mazio, pa je tako 1913. godine kada je imala svega šest godina, oboljela od dječije paralize, desna noga joj je bila isuviše mršava, a stopalo nerazvijeno.

Septembra 1925. godine,  Frida i njen prvi momak Alejandro Gomez Arias doživjeli su saobraćajnu nesreću u sudaru autobusa i tramvaja. Nakon te nereće, imala je 32 operacija i 4 mjeseca je provela u krevetu. Njezina mama Matilde, kako bi je spasila od depresije, donijela joj je četkice i platno za crtanje. Tako se rodila ljubav perma crtanju.

Svog muža, Diega Riveru, upoznala je u srednjoj školi,  u kojoj je on tada slikao mural u školskom auditorijumu. Vjenčali su se 21. augusta 1929. godine. Brak im je bio pun ljubavi, afere sa drugim ljudima, kreativno podržavanje i mržnje. Razveli su se 1940. godine da bi se opet pomirili nakon godinu dana.

U toku svog života nacrtala je 143 slike, a od toga su 55 slika bili portreti.

Slike su joj bile protkane meksičkom kulturom i naslijeđem, rađene su živim bojama i dramatičnom simbolizmom.  U njezinim slikama se nerijetko pojavljivali majmuni koji su u meksičkoj mitologiji bili simbol požude. Također, svoju inspiraciju pronalazila je u stilu retabloa, tj. u slikama kršćanskih svetaca i mučenika.

Jedna od takvih njezinih slika je i Autoportret sa ogrlicom na kojem slike sebe samu sa vijencom od trnja oko svog vrata.

Djela su joj prvi put bila izložena tek 1937. godine na skupnoj izložbi u „Galeriji umjetnosti“ Sveučilišta u Meksiku.

Kada je francuski pisac i pjesnik Andre Breton prvi put vidjeo njezine slike, rekao je da su nadrealne, na šta mu je Frida odgovorila: „Ne, one su autobiografske, ja crtam život“.

Na njegov poziv Frida odlazi u Pariz, gdje je imala veoma uspješnu izložbu. Njezin je uspjeh bio još veći nakon što je Louvre kupio njezinu sliku, te je ta slika bila prvo umjetičko djelo meksičkog umjetnika koji se nalazi u Louvre u 20. stoljeću.

U njezinim slikama je prožet cijeli njezin život, refleksija djetinjstva i najdubljih osjećaja. Djela su joj bile kao slikovite bilješke u kojima se kriju svi problemi i nesrećni trenutci koje je preživjela, a koje nije mogla nikako drugačije da iskaže. Frida je jedna od najutjecajnijih latinskih slikarki, bila je prva južnoamerikanka čije je djelo dospjelo u Louvre.

Umrla je u snu i plućne embolije, 13. jula 1954. godine sa navršenih 47 godina. No zbog njezinih zadnjih riječi koje je napisala nekoliko dana pred smrt u svom dnevniku, „Nadam se da je izlaz sretan – i nadam se da se neću vratiti –Frida“, sumnja se da je namjerno ili slučajno predozirala. Ali to nikad nećemo saznati jer zvanična autopsija nikad nije urađena.

Fridina urna je sačuvana u njezinom domu La Casa Azul u gradiću Coyoacán, koji je 1958. godine poretvoren u muzej .

Njezin muž Diego umro je 3 godine kasnije, i posljednja želja mu je bila da se njegov pepeo pomiješa sa Fridinim i da ta urna bude postavljena u La Casa Azul. No, ta njegova posljednja želja nikad nije ispunjena.