Borisav „Bora“ Stanković – cijenjeni srpski književnik i romanopisac
Written by radiodjeca on 22/12/2017
Cijenjeni srpski književnik i romanopisac iz prelaza iz 19. u 20. stoljeće, Borisav „Bora“ Stanković, rođen je 31. marta 1876. godina u Vranju. U svom rodnom gradu završava osnovnu školu i gimnaziju, dok u Beogradu, 1904. godine, završava Pravne nauke.
Kao državni činovnik radio je poslove koji nisu imali nikakve veze sa njegovim književnim afinitetima i ambicijama. U književnost ušao je sasvim tiho. Zbirka pripovijetski „Iz starog Jevanđelja“ (1899.), nije privukla nikakvu pažnju. Njegove kasnije pripovijetke koje su bile objavljene u časopisima i listovima, te zbirke „Stari dani“ (1902.) i „Božiji ljudi“ (1902.) koje su ga predstavile kao najjačei pripovijedački talenat u srpskoj književnosti.
Njegov opus čini vrhunac klasičnog realizma. Ivo Andrić je među rijetkim piscima nasljedovao Stankovićevu kombinaciju orijentalnog senzualizma i psihopatoloških raskola u ljudskim odnosima. Najistaknutija djela su mu svakako „Nečista krv“ (1910.) i „Koštana“ (1899.).
Roman „Nečista krv“ obavljuje 1910. godine. Radnja knjige odvija se u njegovom rodnom kraju Vranje. Ovaj roman u sebi nosi elemente sociološkog romana jer u njegovoj osnovi sadržani su jedno vrijeme, društveni odnosi, te promjene u tom društvu. „Nečista krv“ zahvata period poslije oslobađanja Vranja od Turaka, nakon 1875., tj krajem 19 stoljeća. U to vrijeme, kako u široj Srbiji, tako i u Vranju, obilježene su krupne društvene promjene, posebice na jugu, koji je dugo bio pod Turskom vlašću.
Stankovićeva djela su isključivo vezana za Vanje, njegovo podneblje i njegove ljude. On je, poslije Svetolika Rakovića, prvi pisac koji je u književnost uveo osobene, upečatljive i temperamentne ženske likove.
Unatoč tome što su ga savremenici „zapadnjaci“ smatrali „neukrotivim provincijskim došljakom“, ipak je sa snagom izvanrednog posmatrača, pronicljivošću i riječju pjesnika stvorio djela koja su, ne samo značajna za književnost srpske moderne, nego uopće djela koje imaju svoje posebno mjesto u književnosti jugoslovenskih naroda.
Umro je 22. oktobra 1927. godine u Beogradu, te je sahranjen na Novom groblju.
