Samopouzdanje nije urođena osobina, već vještina koja se uči

U današnjem izdanju emisije Kroz objektiv smo razgovarali o jednoj važnoj temi o kojoj se ne govori dovoljno – o samopouzdanju.

Samopouzdanje, često pogrešno shvaćeno kao prirodna karakterna osobina, u stvarnosti je rezultat procesa samospoznaje, samoprihvatanja i dosljednog rada na sebi. Riječ je o vještini koja se gradi postepeno – kroz iskustvo, kroz greške, kroz suočavanje sa strahovima i svakodnevnim izazovima.

U društvu koje konstantno postavlja standarde i očekivanja – kako treba izgledati, kako se ponašati, šta govoriti i kako uspjeti – pitanje samopouzdanja postaje izuzetno relevantno. Nedostatak samopouzdanja nije samo lični problem; on se reflektira na obrazovanje, karijeru, međuljudske odnose i mentalno zdravlje.

 

Povjerenje u sebe ne dolazi iz savršenstva

 

Savremena psihologija jasno naglašava da samopouzdanje ne podrazumijeva odsustvo sumnje u sebe, već sposobnost da se sumnja prepozna, razumije i prevaziđe. Polazišna tačka je samoprihvatanje – sposobnost pojedinca da sagleda sebe objektivno, sa svim vrlinama, manama, ranjivostima i potencijalima. Prihvatiti sebe ne znači stati sa razvojem, već prestati težiti nedostižnim idealima i fokusirati se na autentičnost.

Samopouzdana osoba ne teži savršenstvu, već istini. Ona zna da nije nužno uvijek u pravu, ali se ne boji govoriti, pokušavati i učiti. Upravo u toj sposobnosti da sebi dozvolimo grešku, krije se jedan od temeljnih koraka ka ličnoj sigurnosti.

 

Ključni koraci izgradnje samopouzdanja

 

Stručnjaci izdvajaju više konkretnih strategija koje pomažu u izgradnji stabilnog osjećaja vlastite vrijednosti. Jedna od njih je svakako njegovanje unutrašnjeg dijaloga. Osobe koje se svakodnevno suočavaju s negativnim mislima o sebi, poput “Nisam dovoljno dobra” ili “Ne mogu to”, imaju zadatak da takve misli zamijene realnijim i afirmativnijim narativima. Na primjer: “Još učim, ali napredujem” ili “Mogu pokušati, pa ću vidjeti kako ide.”

Postavljanje realnih ciljeva i slavljenje malih uspjeha takođe ima izuzetnu moć. Svaki dovršen zadatak, bilo da je riječ o jednostavnim obavezama ili zahtjevnijim izazovima, šalje poruku mozgu da je osoba sposobna i da vrijedi. Psiholozi to nazivaju “dokazima samoučinkovitosti”, što je jedan od ključnih elemenata prema teoriji Alberta Bandure.

Okruženje takođe ima važnu ulogu. Toksični odnosi, konstantna kritika ili emocionalna manipulacija mogu značajno narušiti osjećaj lične vrijednosti. Nasuprot tome, podrška prijatelja, porodice i mentora stvara siguran prostor za rast i razvoj.

 

Naučni uvidi i praksa

 

Naučna istraživanja dodatno potvrđuju da govor tijela i stav tijela direktno utiču na način na koji se osjećamo. Primjena tzv. “power postures” – otvoreno držanje, podignuta glava i stabilan stav – može, prema istraživanjima sa Harvarda, povećati nivo hormona povezanih sa sigurnošću, a smanjiti stres hormone.

Vođenje dnevnika zahvalnosti ili tzv. “dnevnika samopouzdanja” još je jedan od alata koji se preporučuje u terapijskoj praksi. Bilježenje tri pozitivne stvari koje ste tog dana učinili ili postigli pomaže u formiranju pozitivnije slike o sebi.

 

Uloga društvenih mreža

 

Posebno poglavlje u savremenoj borbi za samopouzdanje zauzima uticaj društvenih mreža. Kontinuirano poređenje sa idealiziranim prikazima života drugih može narušiti samopoštovanje, naročito kod mladih osoba. Edukacija o realnosti sadržaja na mrežama, kao i svjesno ograničavanje vremena provedenog online, može pomoći u zaštiti psihičkog zdravlja i izgradnji realnije slike o sebi.

 

Samopouzdanje kao proces

 

Važno je naglasiti da samopouzdanje nije stanje, već proces. Ne gradi se u idealnim okolnostima, već upravo u trenucima nesigurnosti, grešaka i propitivanja. To je svakodnevna praksa koja zahtijeva strpljenje, dosljednost i hrabrost da se ostane autentičan u svijetu punom maski.

Za kraj, vrijedi podsjetiti: osoba ne mora vjerovati u sebe u svakom trenutku da bi bila vrijedna i sposobna. Dovoljno je da vjeruje da može pokušati – i da vrijedi čak i onda kada stvari ne idu savršeno.

Autorica teksta: Nadija Salčin