Mladi u Zenici: prisutni u brojkama, odsutni u raspravama

Često se govori da lokalne vlasti trebaju raditi u interesu mladih, ali mnogo rjeđe imamo priliku vidjeti kako to izgleda u praksi. Kao učesnica projekta „Ispod stola“, proteklih mjeseci pratila sam sjednice Gradskog vijeća Grada Zenice i budžetske dokumente, pokušavajući razumjeti koliko se u stvarnosti ulaže u mlade i koliko su njihove potrebe prisutne u donošenju odluka. Ono što se vidi kroz odluke i brojke pokazuje da mladi jesu dio budžeta, ali rijetko i dio stvarne pažnje.

Tokom 18. i 19. sjednice Gradskog vijeća Zenice, održanih 28. aprila i 4. juna 2026. godine, teme koje se odnose na mlade pojavljuju se tek povremeno i bez dublje rasprave. Jedna od tačaka odnosila se na moguće povećanje cijene javnog prijevoza na 2,50 KM. Iako se radi o trošku koji direktno pogađa srednjoškolce i studente koji svakodnevno putuju do škole i fakulteta, u raspravi se gotovo nije govorilo o tome kako bi ova odluka uticala na njihov standard.

Na drugoj sjednici otvorena su pitanja koja se odnose na rad Komisije za mlade, gdje je istaknuto da nedostaje deset zapisnika, što dodatno otvara dilemu koliko se dosljedno prati rad tijela koje bi trebalo biti glas mladih u gradu. U isto vrijeme, vijećnica Sedina Omeragić uputila je inicijativu da se Vladi Zeničko-dobojskog kantona pošalje zahtjev za sanaciju Osnovne škole „Edhem Mulabdić“, zbog loših uslova u kojima učenici pohađaju nastavu. Gradsko vijeće je ovu inicijativu usvojilo, čime je ona formalno proslijeđena dalje, ali ostaje pitanje koliko se slični problemi zaista rješavaju u praksi.

Kada se pogleda budžet Grada Zenice za 2026. godinu, mladi se ne pojavljuju kao jedna cjelina, nego kroz niz odvojenih stavki. Za projekte podrške mladima i djeci planirano je 50.000 KM, dok je za sufinansiranje rada Centra za mlade izdvojeno 10.000 KM. Za nagrade učenicima, studentima i sportistima izdvojeno je 40.000 KM. Aktivnost podrške đacima prvacima iznosi 200.000 KM, a za prevoz učenika 300.000 KM – što je jedna od rijetkih stavki koja direktno utiče na svakodnevni život srednjoškolaca.

Najveći pojedinačni iznos u oblasti koja se odnosi na djecu i mlade ide na predškolski odgoj, sa 1.350.000 KM, dok je za zapošljavanje pripravnika planirano 235.000 KM. Upravo ta mjera je jedna od rijetkih koja direktno govori o mladima koji tek ulaze na tržište rada, ali i dalje ostaje ograničena u odnosu na razmjere odlaska mladih iz grada.

Sport zauzima značajan dio budžeta – 1.250.000 KM – i iako se ne vodi isključivo kao omladinska oblast, u praksi je to prostor u kojem je najveći broj djece i mladih. Većina sredstava ide na funkcionisanje sistema: treninge, takmičenja i korištenje sportskih objekata. Pored toga, za izgradnju i uređenje igrališta i sportskih terena planirano je 500.000 KM, dok je za rekonstrukciju i investiciono održavanje sportskih objekata i terena predviđeno dodatnih 300.000 KM. To pokazuje da su značajna sredstva usmjerena na sportsku infrastrukturu, koja može imati dugoročan značaj za mlade. Ipak, ostaje pitanje koliko se paralelno ulaže u razvoj novih sadržaja, programa i prilika koje bi podstakle veće uključivanje mladih u sportske i društvene aktivnosti.

U širem finansijskom kontekstu, u prvom kvartalu 2026. godine transferi sa ostalih nivoa vlasti realizovani su putem Službe za kulturu, nauku i društvene djelatnosti, Službe za boračko-invalidsku zaštitu i stambene poslove te Javne ustanove Centar za socijalni rad. U periodu januar-mart utrošeno je 4.573.515,29 KM, što predstavlja oko 74 posto idealnog plana.

Ovaj podatak pokazuje da se značajan dio budžeta realizuje kroz sisteme koji indirektno utiču na mlade, iako oni rijetko imaju uvid ili uticaj na to kako se prioriteti određuju.

Kada se sve sabere, slika je pomalo kontradiktorna. Novca za mlade ima, ali je rasut kroz različite stavke i sektore. O njima se povremeno govori, ali rijetko kao o jednoj grupi čije potrebe zahtijevaju jasniji i dugoročniji pristup. Na sjednicama Gradskog vijeća mladi se pojavljuju onda kada se govori o prijevozu, školama ili sportu – ali ne i kao tema koja sama po sebi zaslužuje više prostora.

Zato možda ključni problem nije samo u iznosima koji se izdvajaju, nego u tome koliko se mladi uopšte prepoznaju kao prioritet. Budžet pokazuje šta se finansira, ali rasprave i odluke pokazuju šta se zaista stavlja u prvi plan. Dok se za mlade izdvajaju sredstva kroz obrazovanje, sport, prijevoz i pojedine programe podrške, njihovi problemi i potrebe još uvijek rijetko postaju tema ozbiljnijih rasprava. Upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje da li su mladi samo budžetska kategorija ili stvarni prioritet lokalne zajednice.

 

Piše: Ajla Topčič

Izvor: karike.ba