Brigom za starije do sopstvenog zadovoljstva

Sukob generacija postoji koliko i čovjek.Svaakom od nas se desilo da ga stariji ne razumiju.Pa naravno,oni nikada nisu bili naših godina pa jednostavno prokolutmo očima i furamo svoj fazon.Kćerki se čini da je ne razumije mama,mami-nana i tako i u krug.Sve je to normalno.Tajna je u prilagođenosti.

Studijska analiza Crvenog krsta BiH,pokazuje da je Bosna i Hercegovina zemlja aktivnog starenja tj.da se broj starijih osoba iz godine u godinu sve više povećava.Crveni krst BiH ,konkretno grada Zenice,u tu svrhu poduzima niz projekata kojima iskazuje važnost brige mlađih generacija o starijim.Cilj ovakvih prjekata je izgradnja međugeneracijske solidarnosti.

Jedan od ovakvih projekata,svakako je i “Dnevni centar”.Svrha “Dnevnog centra” je animiranje,informiranje starijih lica te međusobna razmjena iskustva sa mladima.Voditelji rograma “Dnevnog centra” su mladi volonteri Crvenog krsta,koji iz sedmice u sedmicu aktivno pripremaju sadržaj radionica.Jedna od njih je i Mubina Valentić koja kaže da joj je druženje sa starijima veoma zanimljivo i poučno.Kako kaže,svake sedmice za njih pripremi prezentaciju na različitu temu,te su do sada razgovarali o mnogim stvarima kao što su komuniciranje nekad i sad, prilikom čega su članovi pisali pisma i prisjećivali se tih vremena.Razgovarali su i o drugim segmentima života;ljubavi,sreći,neostarenim željama i sl.Kroz Dnevni centar informiraju se i o bolestima koje imaju,na način da mladi volonteri prikupljaju informacije o simptomima,preventivi i alternativnim metodama rješavanja.Radionice Dnevnog centra omogućavaju im i učenje korištenja moderne tehnologije,kako bi mogli ostvariti komunikaciju sa porodicom i prijateljima u inostranstvu.

Starijim generacijama ne treba puno.Sve što trebamo učiniti kao mladi jeste pomoći im da se ne osjećaju odbačeno.Blaga,topla riječ,iskren osmijeh,dug razgovor i poneka sitnica…Ključ je u poštovanju-njihovih godina,samim tim i njihovog iskustva i njih kao ličnosti.

Porazgovarajte sa njima o nekim prijašnjim vremenima,njihovoj mladosti,običajima,igrama..Sigurno će imati neku dobru anegdotu.Riječi će sipati same.Probudite im uspomene,a vi naučite nešto novo.Na kraju će vam biti zahvalni što ste ih vratili u neke bolje dane i biće ponosni na vas.

Ako mislite da su zaostali,zaborvili-pokažite im,naučite ih.Sigurno će dati sve od sebe da budu super roditelji,nene ili dede i prilagoditi se u modernom svijetu.Neka vam ne bude mrsko otići im u trgovinu,pomoći preći ulicu ili ponjeti cekere do stana.Sve su to sitnice koje puno znače.I ne tražite ništa zauzvrat.Dovoljan vam je osmijeh i suza u oku,zaustavljena da ne padne niz obraz,koji pokazuju sve.

Prilikom posjete “Dnevnom centru” saznali smo da li i  kako mladi brinu za starije i naišli smo na različita mišljenja.

U prostoriji u kojoj borave vladala je mala galama.Kao da su nakon 7 dana jedva čekali ponovo doći na druženje,sretni što su zdravi i živi dočekali taj dan.Bili su ispunjeni i zadovoljni,igrali su domina,pričali o prvim koracima svojih unuka ili vijestima koje su tek tako čuli na ulici.Bili su puni riječi,željni da ih nekome ispričaju.

Na pitanje šta misle o današnjoj omladini i da li im je nekada neko od njih pomogao,imali su različite odgovore,međutim bili su složni u jednom.

” Sve zavisi od odgoja i kulture.I u naše vrijeme bilo je svega,pa tako i danas.Omladina je dobra,kakvo je vrijeme.”

Jedna stara prosjeda gospođa,blagog pogleda,kroz osmjeh nalicu je rekla:”Ja sam zadovoljna.Tri puta sam krenula pasti.Bila sam sama i bespomoćna,kada su mi u pomoć stigla djeca tvojih godina.”

Kasnije su se malo opustili,pričali su sigurnije,prisjećivali se zajedničkih druženja i razmjenjivali fotografije ispijajući svoje kafe i čajeve.Bilo je jako prjatno.

Stariji su izvor mudrosti koju mi trebamo upijati i dalje prenositi.

“Roditelji,nane ili dede ,ukoliko imate sreće da su živi,napredovat će i postati mudriji.Ili su pak oduvijek bili upravu,samo ste vi bili previše mladi da ih tada shvatite ozbiljno…

A vi stariji,ne nervirajte se zbog novih generacija koje e znaju ništa,neodgovorni su i neozbiljni.Pitajte se da li ste vi bili bolji?Jeste li?Možda ste samo bili sretniji i mlađi,u nekoj ljepšoj državi koje više nema.”

Zato dragi moji…

Što je staro,nekada je bilo mlado.Što je mlado,ostarit će.I oni su nekada bili mladi i razumiju naše “zelenilo”.Mi ćemo također ostariti,kosa će postati srebrena,pojavit će se i bore na licu kao pečat onoga šo se izdešavalo u našim životima.Zbog toga,trebamo se ophoditi prema njima,kao što bi voljeli da se naša djeca i unuci,u budućnosti ,ophode prema nama.

Pokrenite se,naka vaše Sunce mladosti otkloni nečije tmurne oblake starosti i unesite vedrinu u nečiju treću deceniju života.

TEKST: Adna Kepeš, članica “Dječijeg parlamenta” Zenica