ONI SU IZMISLILI REMIKS-Remiks kakav danas poznajemo rodio se u New Yorku
Written by radiodjeca on 27/04/2016
Remiks kakav danas poznajemo rodio se u New Yorku.
Rođeni u ‘sound system’ kulturi Jamaice, ‘versions’ i ‘dubs’ su postali jezik najboljih sistema koji su se natjecali za pozornost publike (kao i prodaja piva). Prvi su bili Lloyd Coxsone i Duke Reid, čije su verzije – instrumentalne trake – bile savršene kao podloga za lokalne repere. Luksuzan prostor koji je nudio dub, odveo je verziju na novi teritorij i ponudio inspiraciju ranim remikserima disco glazbe u New Yorku.
No, putanja remiksa je u New Yorku skrenula i otišla potpuno drugačijim putem. Za razliku od jamajkanske verzije , rani njujorški remiksevi, bili su proširene verzije originalne pjesme, koristeći potpuno iste dijelove, samo produžene kako bi imali što bolji uspjeh na plesnom podiju. Današnji remikseri ne duguju puno ovom stilu: s nekoliko iznimaka, poput Dimitri from Paris, Joey Negro ili The Reflex, većina iz originala uzima dio vokalne izvedbe ili bass linije te ponovno reproducira traku.
TATA REMIKSA
Otac remiksa je Tom Moulton. Zgodni Moulton je radio kao muški model, a jednog se vikenda 1971. godine našao u gay okupljalištu ‘Fire Island’.
“Prije svega, DJ je bio užasan. Gledao sam ljude kako plešu, a u to vrijeme, ono što je trajalo 45 sekundi, bilo je produženo na tri minute. Kada bi ljudima dosadilo, iz vedra neba bi pustili drugu pjesmu, a ljudi bi gubili ritam. Bila je šteta što sve zajedno nije trajalo dulje, pa se ljudi nisu mogli uživjeti.”, rekao je Moulton koji se potom vratio na Manhattan i odlučio napraviti traku u kojoj su pjesme bile produljene te ih spojiti zajedno. Trebalo mu je 80 sati kako bi isproducirao traku od 45 minuta.
Nekoliko tjedana kasnije, dobio je poziv: “Svi luduju na tvoju snimku!”, pa ponovno i idućeg dana rekavši ‘Možeš li napraviti snimku svakog tjedna? Dat ću ti 500 dolara ako možeš’. Moulton je odvratio kako se ne radi o novcu, nego o tome koliko je sati potrebno. ‘Ok, no možeš li nam napraviti jednu od sat i pol za Memorial Day?’, pa potom i za Praznik rada i za Dan Nezavisnosti? Moulton je na sve pristao.
Potom se počeo motati oko izdavačkih kuća kako bi nabavio više snimki za svoje disco mikseve. U jednoj od njih, Scepter Records, pitali su Moultona je li zainteresiran da napravi isto i za jedno od njihovih izdanja, odnosno da od njega napravi disco miks. Bendu se ideja nije nimalo svidjela, no dobili su svoj prvi hit.
“S tri minute, produžio sam na 5.35, taj magičan broj. Imali smo radio postaju WBLS na kojoj su svirali produljenu verziju, a ne onu svoju kraću.”, rekao je Moulton, a ono što je započeo, ostali su ubrzo počeli kopirati.
Ono što je bilo krucijalno za razvoj remiksa, bio je dolazak 12” singlice, što se ustvari dogodilo sasvim slučajno.
“12 inča? Jose Rodriguez, mom mastering inženjeru ponestalo je praznih od 7 inča, pa mi je dao vinil od 12”. Rekao sam kako je to blesavo, pa mi je odgovorio da je, ali i da zna što ćemo napraviti. Tako smo proširili grooveove i učinili ju glasnijom. Naravno, kada sam čuo što smo napravili, skoro sam umro. U to vrijeme postojalo je nekoliko disco jockeyja i kada bih ih vidio petkom, dao bih im miks. Bili su to: Richie Kaczor, David Rodriguez, Steve D'Acquisto, Bobby DJ, Walter Gibbons.
WALTER GIBBONS – “BIJELI GAD” KOJI NIJE VJEROVAO NIKOME
To su bili instant hitovi. Groove je bio dublji, glasniji, bolji. U roku od nekoliko mjeseci, 1975. godine promotivne 12” počele su se pojavljivati na njujorškoj disco sceni, dok je prva komercijalna dvanaestica stigla godinu dana nakon toga: ‘Ten Percent’ od Double Exposure. Remiksirao ju je jedan od najranijih disco zvijezda – Walter Gibbons. Nastupao je u klubu Galaxy 21 na Manhattanu.
“Svi su znali kako miksati, no Walter, on je znao remiksirati uživo dok ne biste niti znali da to radi. Nikad nisam vidio da to netko radi. Većinom možete čuti kada netko remiksira, a ono što je on radio, nisam mogao vjerovati. Prije svega nisam mogao vjerovati da to radi bijelac. No, Walter je bio gad. Bio je zaista umišljen. Svih je izluđivao, no nekako sam prošao kroz njegovu barijeru i postali smo prijatelji. Mnogo ljudi nije imalo pojma kako je dobra osoba bio. No, nije vjerovao nikome. Kasnije se uspostavilo i kako je bio u pravu, jer su svi krali ono što je on napravio.”, prisjetio se njegov kolega DJ i prijatelj, Tony Smith.
Otkako je postao odgovoran za ‘Ten Percent’, prvo komercijalno izdanje za Salsoul, Gibbons je radio i na ostatku kataloga Salsoula (reizdanje labela Suss'd izdali su 2004. godine trostruki CD njegovih remikseva za Salsoul. Gibbons je radio u Blank Tapes studiju, čiji je vlasnik bio Bob Blank.
“Načini kojima je poboljšavao snimke, bili su vrlo inspirirajući. Znao je reći ‘Hajmo uzeti dio i soliratiga’. Bilo je odlično jer bi umjesto mijenjanja konteksta izdanja rekao ‘Ovo je glavni dio odlične pjesme, molio bih da se fokusirate na to’. Mislio sam da vrlo pametno radi.”, rekao je Bob Blank.
Walter je potom ponovno postao Kršćanin i počeo odbijati ploče s negativnim porukama (Tony Smith se prisjeća kako je primjerice odbio svirati ‘Devil's Gun’ od CJ & Co), što je limitiralo njegove DJ mogućnosti te se na taj način izgubilo puno njegovih mogućih remiksa. Iako je imao spektakularan povratak u 80-ima, kada je u potpunosti promijenio opskurnu traku ‘Set It Off’ od Strafea, njezin proto-house/electro zvuk je postao ogroman underground hit s obje strane Atlantika.
LEVAN I KEVORKIAN – ODVELI SU REMIKS DALJE
Dva artista su potom otela krunu Walteru Gibbonsu te su pritom počeli redefinirati limite remiksa. Bili su to Larry Levan i Francois Kevorkian. Obojicu su vozili dub utjecaji koji su tada dolazili iz Velike Britanije. Prvi, Larry Levan, motao se po sceni od početka disca. Kao tinejdžer, on i njegov najbolji prijatelj Frankie Knuckles radili su za Nickya Siana, pomagavši mu s njegovim Gallery partyjima. Svirao je na nekoliko mjesta, uključujući i Continental Baths i Reade Street, no otvorenje Paradise Garagea bilo je okidač za njegovu karijeru. Njegovi inicijalni remiksevi dogodili su se istovremeno s novom rezidencijom, pa je tako njegov briljantni remiks ‘C Is For Cookie’ od Cookie Moster,od disco pjesmice za Sesame Street postao funk čudovište, kojeg su obožavali i hip hop DJ-evi koji su tada ‘operirali’ po Bronxu i šire.
Ranih 80-ih, počeo je mijenjati ono što bi remiks mogao biti, kako komercijalnim remiksevima za gradske disco labele, tako i u vlastitoj produkciji pod dva pseudonima – Peech Boys, čiji je hit ‘Don't Make Me Wait’ bio iznimno utjecajan te Man Friday. Arthur Baker, čiji je projekt Rockers Revenge bio inspiriran Levanovim radom, je rekao: “Očito je da sam bio pod utjecajem uratka Peech Boysa. Svi su bili. Kada ti pljeskovi počnu….uf čovječe!” No, nedvojbeno je vrhunac Levanove remikserske karijere bio ono što je postalo ‘Padlock’ EP od Gwen Guthrie. Ovaj projekt bio je set sesija koji se protegnuo na više mjeseci.
Danny Krevit je postao blizak prijatelj s Levanom. “Bio je poput malog djeteta. Pun energije. Gajio je ljubav prema lightu; volio je bilo što posebno i veliko. Velike, svijetle stvari. Disneyland. Kada je Star Wars izašao, morao je ići na premijeru. Volio je takve stvari.”, prisjeća se Krevit.
Prisustvovao je na mnogim Guthrie sesijama. “Bio je noćna mora etikete. Pojavio bi se kasno te dok je bio tamo, sve se vrtilo oko druženja i droge. Kada bi napokon počeo raditi, lako ga se omelo, pa je miksu umjesto dan, dva trebalo i nekoliko tjedana da izađe. Sjećam se kako se Gwen Guthrie projekt nije trebao ni dogoditi. Trebao je smiksati jednu pjesmu, ‘Should Have Been You’, no nekako je završilo da radi sve mikseve. To je bilo vjerojatno nešto najproduktivnije što je radio. No, kada se pojavio u izdavačkoj kući i pokazao im, bili su toliko ljuti što mu je toliko dugo trebalo da to napravi, da su projekt jednostavno stavili na policu. Godinu, dvije je to svirao samo u Garageu.”, prepričava Krevit.
“HOUSE JE DISCO S BUDŽETOM”
Jedna je pjesma, ‘Seventh Heaven’, zbilja pomogla opisati novi smjer u dance glazbu, zajedno s ostalim miksevima poput genijalne ‘You Can't Hide Your Love’, Davida Josepha i već prije spomenuti Peech Boys, miksana elektronika s tradicionalnom disco instrumentalizcijom, što je poslužilo kao nekakav most između disco glazbe i dolaska housea (i njegovog njujorškog rođaka, garagea, koji je dobo ime po Levanovom klubu.)
Rad Francoisa Kevorkiana s Prelude Records bio je također krucijalan za mapiranje novog teritorija. Nakon što se doselio iz Francuske kako bi učio od jazz-fusion bubnjara Tonya Williamsa, Francois je prvi put nastupio na bubnjevima uz Waltera Gibbonsa u Galaxy 21. Njegov prvi studijski pohod bio je kompiliranje edita koje je čuo od DJ-eva poput Gibbonsa koji je svirao uživo u klubovima, poput ‘Happy Song And Dance’ od Rare Earth.
“Bila je to samo kopija onoga što je Walter radio s ‘Happy Song’. Napravio sam sve te male dubplateove koji su bili poput koncentrirane energije na jednom mjestu u to vrijeme; nije bilo lako DJ-evima izvoditi sve te pokrete cijelu noć, pa su moji dubplateovi bili poput najbolje hit formule.”, prepričava Francois Kevorkian.
Tjedan dana nakon što mu je ponuđeno raditi za A&R, s tim da tada Francois nije niti znao što A&R rade, bio je u studiju remiksirajući ‘In The Bush’ od Musique.
“Jednostavno je provalilo. Odnosno, eksplodiralo. Bilo gdje da ste otišli u ljeto ‘78, svirala je ta jebena stvar. Donio sam ju u Garage i Larryu se svidjela.”, prepričava Francois koji je postao house remikser u Prelude i potom radio na još mnogim njihovim izdanjima, često ih i potpisujući, uključujući i hitove poput ‘You're The One For Me’ od D-Traina.
Naravno, Moulton, Gibbons, Levan i Kevorkian nisu bili usamljeni u onome što su radili, iako su bili najbolji i u mnogočemu prvi. Među ostalim pionirima remiksa bili su i David Todd & Nick Martinelli, Morales & Munzibai, Tony Humphries i Shep Pettibone, koji je kasnije radio i s Madonnom. Ovi izumitelji remiksa postavili su temelje za ono što će kasnije postati house glazba, ugradnjom elektroničke instrumentalizacije, ritam mašina i dub tehnike u svoje remikseve i produkciju. Oni su zaslužni za besprijekornu tranziciju disca u house. Kao što je Mel Cheren komentirala, na kraju dana “House je bio disco, ali s budžetom.”
Izvor: mixmagadria.com
