Viktorijini slapovi – čudo Afrike

Afrika je kontinent velikih suprotnosti, kolijevka civilizacije i mjesto na kojem je priroda pokazala svoju ljepotu i maštovitost stvaranja. Jedna od tih prirodnih ljepota i njezino čudo su Viktorijini slapovi. Smješteni na južnijem djelu afričkog kontinenta, tačnije na granici država Zambije i Zimbabvea, spadaju u najveće i najspektakularnije slapove svijeta.

Slapovi se nalaze na rijeci Zambezi , visoki su 128 metara, a široki 1,5 kilometara. Zbog toga spadaju u najšire slapove svijeta. Ulaze u teritorij dva nacionalna parka, a ime su dobili po engleskoj kraljici Viktoriji. Zaista je zanimljiva i impozantna njihova visina i snaga, pošto rijeka Zambezi ima miran i pitom tok u svom srednjem dijelu. Ali stjenoviti rub preko kojeg se rijeka obrušava potpuno mijenja njezine karakteristike. Zrak koji nastaje izljevanjem slapa toliko je zasićen vodenom parom da se diže do 500 metara visine i vidljiv je s udaljenosti od 40 metara u obliku magličastih perjanica. Zbog loma Sunčeve svjetlosti na kapljicama vode nastaje mnoštvo duga, a za bistrih noći zavjesa od pare stvara mjesečevu dugu. Tijekom sušne sezone okolni krajolik potpuno izblijedi, ali zahvaljujući mikroklimi koju stvara vodena prašina sa slapova, područje duž klifova je bogato šumskim zelenilom, jer je velika vlaga u zraku što pospješuje bujanje i rast biljaka.

Slapovi, ili bolje rečeno njihova baza, nastali su prije 200 milijuna godina, kada su lavu izbacili vulkani i stvorili središnju zambijsku visoravan. Ona je zapravo velika ploča bazaltne lave debljine 300 metara, ali kako se rastaljena stijena s vremenom hladila, popucala je na mnogim mjestima. Nastale pukotine ispunile su se mekšim materijalom i stvorile više-manje ravnu ploču. Rijeka Zambezi počela je teći preko visoravni prije pola milijuna godina. Voda je naišla na pukotinu, dubila njezino mekano punjenje i stvarala rov. Njega je ispunila rijeka, a na njegovom donjem kraju se preko niskog ruba obrušavala i ulazila u klanac stvarajući tako prvi slap. Konstantno izlijevanje vode preko ruba slapa erodiralo je kameni rub, dubilo rasjed sve više i na taj način stvaralo riječno korito i oblikovalo novi klanac. Nakon toga proces se ponovio. Rijeka je našla novu pukotinu, izdubila njezin mekani dio i na taj način dalje stvarala cik-cak položene klance nizvodno od slapova.

Svi nastali klanci su zapravo rezultat nestalog slapa i danas ih se u donjem toku rijeke može vidjeti sedam. Osmi klanac danas je kanjon Viktorijinih slapova, ali i on je podvrgnut eroziji. Najslabije mjesto na današnjem slapu je Vražji katarakt gdje je tlo usječeno tridesetak metara dublje od ostalog ruba slapa i u koje će se rijeka jednom premjestiti pa će tu vjerojatno doći do stvaranja devetog slapa.

Dim koji grmi veličanstven je prizor u krajoliku Afrike. Njegova snaga, moć i veličina ulijevaju strahopoštovanje stanovnika Afrike od davnina pa sve do danas. Zato su Viktorijini slapovi mamac za posjetitelje željne avanture i prirodnih čuda afričkog kontinenta.

(zanimljivosti.hr)

FOTO: Brendan von Son