Priča o nastanku i opstanku trodimenzionalne mehaničke igračke, Rubikove kocke

O nastajanju Rubikove kocke postoji puno priča, ali istinita je da je Erno Rubik 1974. godine pokušavao naći model kako da svojim studentima objasni trodimenzionalnu geometriju. Gledajući fino obrađeni šljunak Dunava, dobio je ideju da napravi kocku. Anegdota kaže da je Erno Rubiku trebalo više od mjesec dana da nađe rješenje za svoj novi proizvod.

U to vrijeme Mađarska je bila pod debelom komunističkom vlašću i trebalo je oko tri godine da bi se kocke pojavile u Mađarskim trgovinama igračaka. Napokon, početkom 1978. je ta čudna igračka stigla do prvih kupaca. Širenje je počelo nakon što je Nijemac Dr. Tibor Lasczi „otkrio” kocku i odnio ju 1979 na izložbu igračaka u Nurnberg. Navodno je tada pobudila malen interes. Ipak, Tom Kremer iz kompanije „Seven Towns” je prihvatio izazov. Čak i sa velikim iskustvom u proizvodnji igračaka, bilo mu je jako teško pronaći partnere za marketing i distribuciju. Ipak, „Seven Towns” je idealna kompanija koja je „zagrizla” u posao.

Ludilo počinje! Od 1980 g. Rubikova kocka se popularizirala, ponajviše zahvaljujući Ernovom pojavljivanju na brojnim sajmovima igračaka. Nastali su problemi sa opskrbom, usprkos inicijalnoj narudžbi od 1 milion kocki, bilo je jasno da to nije dovoljno. Potražnja 1981. g. je nadmašila kapacitete proizvodnje. Ludilo za Rubikom je bilo tu i nije jenjavalo.
U više od 30 godina njezinog postojanja, prodano je više od 300 miliona komada, odnosno da se sve kocke poslažu jedna do druge pokrili bi udaljenost od sjevernog do južnog pola, što kocku čini jednom od najprodavanijih igračaka na svijetu.

Rubikova kocka je sigurno jedan od kultnih proizvoda osamdesetih godina, ali ludilo još uvijek traje. Prvenstva u sastavljanju održavaju se svake godine na svim dijelovima zemaljske kugle, s time da su se vremenom razvile i razne discipline slaganja, kao što su slaganje na slijepo i slično. Sadašnji svjetski rekord u sastavljanju kocke je 7,08 sekundi. Svako službeno prvenstvo ima svoja stroga pravila, a početni položaj kocki podešava računalo na način da je potrebno minimalno 22 poteza da bi se kocka složila.

Naravno sa svakom pogreškom, geometrijskom progresijom raste broj potrebnih poteza. Računalnom simulacijom nedavno je otkriveno da se svaka kocka u bilo kojem položaju može složiti u 26 poteza. Tijekom vremena razvijene su razne tehnike slaganja, naravno za početnike je onaj klasični sloj po sloj, ali s njime ćete teško spustiti rezultat ispod 1 minute. Za dobre rezultate potrebni su vam napredniji algoritmi i stalna vježba.