tekst
Ponekad se ispred mene nalazi samo čist, prazan papir. Pomjeram ruku pokušavajući nešto napisati, iako pretpostavljam da se niti jedna riječ neće naći na papiru. Nervozno pomjeram olovku, u isto vrijeme lupkajući nogom od pod. Toliko misli u glavi, toliko svega što želim napisati, a čini mi se da ne postoje najispravnije riječi za to. […]
Kiša je padala stajali smo mokri do kože ti si me pitala može li još rekoh da može Magla se spustila i svuda jastuci od smoga ti si me pitala jesmo li sami ima li boga… Odzvanjaju Štuke sa pjesmom „Grad bez boje“ u jutarnjem programu našeg radija. Po svemu sudeći Naidovo maslo. Voli Naid […]
-
Stranice