Čini li nas praksa spremnijim za budući posao?
Written by Ena Čaušević on 12/02/2018
Ne možemo zamisliti medicinskog radnika, koji ne zna pacijentu dati inekciju ili izvaditi krv, baš kao ni zanatliju koji nije držao alat u rukama. Zar možemo zamisliti jednog učenika gimnazije koji želi biti farmaceut, a koji nikada nije držao neki spoj u svojim rukama i nikada nije radio eksperiment na času hemije?
U nedostatku praktičnog rada tokom časova hemije ili biologije, učenici Druge gimnazije u Zenici su odlučili prikazati problem nepostojanja prakse u gimnazijama na takmičenju. Naime, učenici su imali priliku predstaviti bilo koji problem svoje zajednice koji su oni smatrali važnim, na školskom takmičenju iz aktivnosti „Projekt građanin“, a pokazali su problem s kojim se svakodnevno suočavaju na časovima – nemaju iskustva ni sa čak najjednostavnijim eksperimentima. Kako kažu jako je loše kada pričaju o osnovnim posudama koje se koriste za eksperimente, a oni nemaju priliku ni znati kako one izgledaju. Učenici su za početak predstavili svoju ideju svojim profesorima, komisiji i ostalim učenicima svoje škole. S obzirom da njihova ideja nije bila smatrana najvažnijom, nisu uspjeli proći u dalje takmičenje.
“Dugo smo se dvoumili koji problem izabrati za takmičenje iz demokratije, međutim izabrali smo ovaj jer je nama to, generalno, najveći problem, budući da smo prirodni smjer, a nemamo nikakvu praksu iz tih predmeta.” – izjavila je učesnica takmičenja, Adna, koja je vrijedno radila na ovom projektu, zajedno sa svojim kolegama iz razreda.
Kako kažu sami učesnici, njihov cilj nije bilo takmičenje, koliko su samo predstavljanje tog problema smatrali važnim za buduće generacije. Učenici su, s obzirom da su prirodni smjer, fokusirani na prirodne nauke, a to podrazumijeva 3 ili 4 časa sedmično i mnogo gradiva iz biologije, hemije ili fizike. S obzirom da znaju kolike su mogućnosti škola i koliko su zapravo mala sredstva s kojim raspolažu, ovi učenici su kao rješenje ovog problema predložili redovne posjete Fakultetu za metalurgiju i metale.
“Mi dakle, nismo mogli u potpunosti riješiti taj problem jer se takve stvari ne mijenjaju preko noći. Naša želja je bila, da bar zadnju godinu školovanja ili da generacije poslije nas, nekoliko puta po polugodištu imaju mogućnost da posjete laboratorij ili da izvode neke manje eksperimente.” – rekla je Adna.
Kao što je Diana Bešić – direktorica Druge gimnazije u Zenici rekla za radio Active, vlasti bi trebale posvetiti više pažnje na obrazovanje i finansijsku podršku jer većina škola nema sredstva za neke osnovne potrebštine. Upravo u sklopu toga učenici Druge gimnazije u Zenici su prošle godine predstavili problem prakse u gimnazijama.
“Svi smo se potrudili da uđemo u dubinu samog problema, da nađemo neke “rupe u zakonu”, radili smo ankete i zaista smo se svi posvetili. Također, imali smo veliku podršku naše profesorice koja nas je usmjeravala i savjetovala.” – dodala je na kraju naša sugovornica.
Da bi dodatno shvatili potrebu učenika koji su došli na ideju predstavljanje ovog problema, pitali smo naše slušatelje šta oni misle o praktičnoj nastavi, a komentare vam donosimo u nastavku.
„Smiješno mi je da medicinari idu 3 godine u KBZ na praksu i da im to nije priznato kao radno iskustvo, a čitavu smjenu uredno odrade, dok medicinsko osoblje pije kafu. U slučaju redovnih medicinara mislim da je pripravnički poslije prakse suvišan. Što se tiče gimnazija, od odabira smjera (3.razred) morala bi se uvesti praksa, ali kada vidite da učiteljima razredne nastave ne mogu obezbjediti 7 dana, nego samo jedan čas onda nema svrhe pričati. Društvo apsurda, koje školuje sebi nepotreban kadar…“
„Mislim da je praksa u školama jako korisna i nužno potrebna jer se učenici susreću sa konkretnim zadacima i problematikom zanimanja za koje se obrazuju i na taj način se pripremaju i bit će konkurentni na tržištu rada.“
„Učenici mnogo više stvari nauče na praksama nego u školama sa teorijom.“
Naravno praksa se ne odnosi samo na prirodni smjer. Društveni smjerovi iz oblasti geografije i historije mogu imati također posjete, kao i pedagoški i jezički smjerovi.
Zar takvi časovi ne bi srednjoškolcima olakšali shvatanje teorije i pripremili ih za njihov posao, te ih obučili da budu što bolji u onome što rade !?
