Gdje god da si, budi duša tog mjesta

26.6.2018. godine objavljen je članak pod nazivom „Rastu li suncokreti u Zenici?“ na ovom portalu, gdje je, kako se čini i kako je dosad potvrđeno, i dobra vijest vijest, a živimo u svijetu gdje se samo loše stvari, udesi i neredi vode kao vijesti.

U članku je napisano: “Da! I na istoku i na zapadu i sjeveru i jugu. I u cijeloj ovoj Zenici. I u prostorijama jedne organizacije, i u Studiyu Radija Active. Kako to da u jednom podrumu na adresi Londža u Zenici mogu da rastu suncokreti… kad ti isti suncokreti nekad ne vide svjetlost dana iz istog podruma, kamoli osjete toplinu sunca i okrene se ka istom.”

 

Htjela bih da ispravim neke rečenice ovog članka. Desilo se da se nedavno jedini zenički raj potopio vodama, te da se u tom istom podrumu može samo plivati. Obično se u podrume stavlja tehnološki višak, tepisi i namještaj koji se ne koristi, i ljudi koji ne služe ničemu, a s ponosom mogu reći da su ljudi ( da, ljudi ) u ovoj organizaciji razbili stereotipe podruma. U podrumima se ipak čuva zlato. Ovi zlatni ljudi se bore za bolje danas, zbog lošeg jučer i zastrašujućeg sutra i ne stoje nikada u mjestu.

Čovjeku zgrada treba biti uzor. Čovjek treba da gradi svoje znanje kao što visoka zgrada dobija sprat po sprat, i tako dostigne nebo, a ipak bude čvrsto na zemlji. Dok jedni grade ograde oko kuća od jednog sprata, mi smo svoj podrum gradili, i vinuli se u nebo, ne izlazivši iz istog. Postali smo veći od lamele. U ovom ratu, članovi organizacije su sami svoji ratni ambasadori.