Elma Zeba-Puljić: Za mene se pisanje dešava svakodnevno

Prije nego je počela da piše bila je član član DOL-scene BNP- rukovodioca Miroljuba Mijatovića gdje taj period pamti sa mnogo lijepih trenutaka pa čak je znala i pjesmicu posvetiti čika Miroljubu.

 

Moja umjetnost je počela rano gdje sam još uvijek sebe pronalazila i što je najvažnije pronašla sam gdje pripadam- kojoj vrsti umjetnosti a to je pisana riječ.

Nakon odlaska iz pozorišta okušala se i u plesu jer ona u umjetnosti vidi posebnu ljepotu, pa tako je i ova bila.

Naravno, prije plesa sam već uveliko počela i pisati te tako svoje priče objavljivala na facebook gdje društvene mreže  danas mogu puno doprinijeti što se ovog posla tiče i donijeti dobru reklamu. Prvu promociju sam imala naravno u svome rodnom gradu Zenica, gdje se pokazala kao uspješna promocija i samim time uz podršku bližnjih moj uspjeh je postao još veći. Nakon Zenice, odlazila sam često u Sarajevo i gostovala u emisijama uživo te tako predstavljala i čitala svoje priče, a zatimu Hrvatskoj- Splitu također napravila promociju svojih tekstova/priča.

Također, talenat iz pozorišta prenijela je u spotu u kojem je glumila, u pitanju je pjesma “Bura” Igora Vukojevića gdje ima divna iskustva i gdje je to doprijenilo njenom uspjehu i upotpunilo njenu  unutrašnju snagu i ljubav prema umjetnosti.

Mene pokreće ljubav i mislim da bi trebalo tako svakog čovjeka jer kada imaš ljubav zaista je onda sve lakše. Nebitno da li je posao u pitanju ili neke životne odluke jer onda se to lakše prihvati i nastavi dalje raditi i koračati sa tim. Naravno, mene isto tako usrećuju neke male stvari o kojima ja volim da pišem i pričam. To su iskreni i topli zagrljaji dragih osoba te porodično okupljanje.

Inspirisana je svakodnevno a najdraže joj je jednostavno sjesti za pisaći sto i onda prenijeti sve na papir.

Inspiraciju pronalazim u svakodnevnom životu i različitim trenucima gdje riječi prenesem na papir i naravno emociju koju hvala Bogu čitaoci uvijek prepoznaju što mi je naročito drago.

Tekstovi koje je do sada objavljivala su uglavnom bili emotivni. Unutrašnju emociju je prenosila na papir i svakako su to čitaoci osjetili na najbolji mogući način.

Drago mi je da čitam komentare osoba koje i ne poznajem. Vrlo rado prihvatim kritiku i pohvalu. Ljudi sami sebe pronalaze kroz riječi i moju napisanu priču. Drago mi je da mogu prenijeti bar dio emocije koju ja osjećam u svojoj duši.

Obraduje se kada dobije knjigu na poklon jer zna da je svaka knjiga napisana sa dobrim razlogom. Posebna knjiga koju je čitala a koja je dojmila bila je knjiga hrvatskog glumca Rade Šerbedžije “Do posljednjeg daha”.

Svaka priča koju sam napisala za mene je posebna na neki način. Priču “Na kojem jeziku sanjaš”? sam napisala 2015-te godine i sam taj naziv se može svakodnevno upotrijebiti. Svi mi imamo svoje snove i trebamo da sanjamo.

Svaki put kada bih shvatila da je nakon toliko godina, san isti…jezik i sporazumijevanje nisu više bili u mogućnosti da se ja osjećam dobro. Zapalila bih cigaretu i sjela na svoju prozorsku dasku gdje bih smiraj pronašla. A moj san o mostu, moj način gledanja na most, osjećaj kada bih posmatrala most i ljude kako žure, odlaze uvijek je zvučalo smiješno, tek tada bih pronalazila divljenje za sve što je mrvilo moje samopouzdanje. Dok sam posmatrala ljude, mogla sam čuti razne riječi i razgovore: ”Umukni”, ”Odlazi”, ”Ukrao mi je novac”! Niko nije mogao shvatiti da je sve prolazno, da sve nestane, ode i pretvori se u sivilo. Kao neka čarobna nota, lijepa je, savršena odmaramo uz taj zvuk, ali kada prestane? Kada prestane vratimo se u stvarnost, prestanemo sanjati! Godine prolaze, poruka je sada očita…Slabost je velika, a snaga je ništa.

Svoje priče objavljuje na facebook stranici ”Bloggerka Elma” i tamo možete pronaći svakodnevne priče, tesktove i citate različitih tema gdje naravno za svakog ima po nešto.

Zahvaljujem se mojim vjernim čitaocima koji prate moj rad i moje pisanje jer meni to samo daje veliku podršku za svaku dobru napisanu buduću priču.