Amina Ćehajić: Nekad stvarno želim biti Luka Dončić

Rođena Tuzlanka Amina Ćehajić (19) igrati košarku počela je sa svojih 5 godina života. Na početku, kao mala djevojčica sa svojim drugovima i drugaricama često je vrijeme provodila na košarkaškom igralištu. Također, košarkaške utakmice preko TV-a je voljela gledati i to je nešto što je isto tako potaklo da se okuša u tom sportu.

Karijeru sam počela u košarkaškom klubu Falcona koji je tada primao i dječake i djevojčice jer u Tuzli u to vrijeme nije bilo posebnog ženskog  košarkaškog kluba. Tu sam provela godinu dana, naučila ponešto, ali nedavno stvorila još veću ljubav i prvrženost ka košarci. Dalje,  nastavila sam u Jedinstvu iz Tuzle, koji mi je pružio odlične uvjete škole košarke kao i razvoj kroz mlađe selekcije. Kao vrlo mlada, sa svojih 13 godina bila sam među 12 u seniorskoj konkurenciji kao najmlađa seniorka, ističe Amina.

Tu je stekla ogromno iskustvo na treninzima sa starijim seniorkama. Nakon toga sa svojih 6 godina života karijeru je nastavila u Zeničkom KŽK Čelik.

U to vrijeme imala sam priliku da radim sa slobodno mogu reći najboljim bh. trenerom Slobodanom Kecmanom, koji me je prije svega naučio mnogim životnim lekcijama, a podrazumijeva se i košarkaškim. Nakon te sezone karijeru sam nastavila u Rudaru iz Ugljevika gdje sam odigrala 1 sezonu. Nakon te sezone vratila sam se u Zenički Čelik i odradila mnogo dobru sezonu. Ovo ljeto sam igrala A1 ligu za ulazak u Premier ligu za ženski košarkaški klub Bugojno što smo i uspjeli. Također, moram spomenuti da sam sa svojih 16 godina bila član kadetske reprezentacije BiH, gdje sam bila i kapiten te generacije, dodaje Amina.

Mladi su danas ti koji svojim trudom, radom i zalaganjem mogu doprinijeti mnogo toga u budućnosti.

Kako se danas kaže na mladima svijet ostaje. Najbitniji su motiv i želja za uspjehom. Svemu tome najviše doprinosi red, rad i disciplina. Nadam se u budućnosti da će bh. košarka kao i ostali sportovi doći na zavidan nivo i da će se stanje popravit u našoj državi. Ostaje na nama mladima da damo sve od sebe  i da vratimo nadu za sport, kao i za košarku u našoj državu, ističe Ćehajić.

Svaki sportista posjeduje svog nekog uzora. Svaki sportista želi da jedan dan bude kao svoj uzor i da postigne uspjeh kao što su oni postigli.

Kao mala imala sam dosta uzora, većinom su to bili NBA igrači. Danas, moj uzor koga mogu da izdvojim jeste Luka Dončić. Njegova borba, njegov uspjeh, zalaganje na terenu i sve te njegove čarolije koje nam prikazuje su me očarale, da nekad stvarno želim biti Luka Dončić, dodaje Amina.

Njena najveća podrška u svemu jeste njena porodica i naravno svi njeni bliski ljudi. Tu je i njen momak koji je bio bivši košarkaš i koji joj je velika potpora ali i kritika. Ti ljudi podržavaju sve njene ambicije i ciljeve koje ona namjerava ostvariti.

Ambicije su naravno da se okušam i u Evropskoj jačoj ligi, u nekom Evropskom klubu. Cilj mi je prije svega da budem zdrava te da mi se ne dešavaju ozbiljne povrede koje me mogu odvojiti od parketa. Tu su naravno i djevojčice iz škole košarke KŽK Čelik Zenica, koje treniram i za sad je sve u najboljem redu. Naravno, uvijek idem stepenicu po stepenicu, jer ne zna se nikad šta sutra nosi. Otići negdje u Evropu i odigrati koju sezonu bio bi moj najveći cilj u okviru košarke, ističe Amina.

Njena poruka mladima bila bi da postanu svjesni da svako posujeduje neki talent, da li to bio sport ili neka druga aktivnost.

Mladi su ti koji se ne trebaju predavati i odustajati, jer talent je samo 10%, ostalo 90% je rad, red i disciplina. Svaki sport je lijep na svoj način. Moj odabir je bila košarka, a svi mladi koji ne odustanu i odaberu svoj pravac za nešto su već uspjeli jer sport je svakako jedna lijepa priča, dodaje Ćehajić.