Dio sam iste priče – Rialda Osmanović

Priča o Udruženju Naša djeca Zenica širi se iz dana u dan. Za sve te godine, otkako je nastala, u svoje gnijezdo primila je  mnogo djece i mladih, koji su tu rasli i sazrijevali. Dok su jedni odlazili, drugi su dolazili. I tako u krug. Ljudi možda odu iz organizacije, ali nikad ne prestanu biti dio priče.

Vodeći se time, odlučili smo da proćaskamo sa našim (bivšim) članovima da vidimo kako su,  gdje su, šta rade i da ih podsjetimo na neke trenutke, jer – dio smo iste priče.

Rialda Osmanović, danas  je diplomirani profesor arapskog jezika i književnosti, i student master studija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Iza nje su tri godine rada u Muzeju Ratnog Djetinjstva, angažmani u nekoliko nevladinih organizacija, te gomila napisanih radova na temu psihologije koji nestrpljivo čekaju da budu objavljeni u nekom časopisu. Kao i većina mladih u BiH, Rialda kaže kako pokušava da pronađe svoje mjesto u ovom haotičnom svijetu.

Međutim, nekada je i Rialda bila članica Udruženja “Naša djeca” Zenica i sa njom smo pričali o tom periodu.

Rialda kaže kako je dijelom Active tima postala sredinom svog srednjoškolskog obrazovanja. Udruženje “Naša Djeca” Zenica ponudilo je, kao članovima lokalnog tima Omladinske Novinske Asocijacije, svoje prostorije za održavanje sastanaka i planiranje aktivnosti. Tako je počela i saradnja između zainteresovanih članova lokalnog tima i članova community RadiYa Active. Jedni drugima pomagali su u organizovanju i sprovođenju aktivnosti. Rialda je vodila svoju radio emisiju koja se zvala „Urbanizacija“, a ta dva sata medijskog prostora sedmično popunjavala je vijestima vezanim za kulturna dešavanja u Zenici. Govorila je o predstavama, koncertima, promocijama knjiga, predstojećim kino projekcijama i sličnim dešavanjima, ali i pisala članke za portal, radila ankete, te učestvovala u organizaciji fundraising kampanja.

„Ovaj period ću pamtiti po predivnim prijateljstvima koja sam ostvarila; zajedničkim putovanjima i druženjima; razmjenjivanju ideja i mišljenja na sastancima; dugim subotnjim  šetnjama do prostorija da bih započela svoju emisiju; smijanju zajedničkim greškama sa ostatkom ekipe; riječima koje su otišle u eter, a nisu smjele; odvoženju i dovoženju banera za javne i promotivne aktivnosti… Predivan period“

Danas, nekoliko godina kasnije, Rialda fizički nije dio organizacije, ali duhom nekako, svi ostanu.

“RadiYo „Active“ za mene, iako je prošlo mnogo vremena od kako sam zadnji put učestvovala u vašim aktivnostima, predstavlja dom, utočište. Sve članove koji su došli poslije mene, koje možda ni nisam lično upoznala, smatram kolegama i prijateljima, jer su dio nečega što predstavlja tako velik dio mog života. Pratim rad udruženja, pratim vaše uspjehe i dostignuća i spominjem ih kad god se pruži prlika. Sretna sam i ponosna što kroz ovaj intervju opet imam priliku na momenat biti dijelom ove ekipe.”

Pored toga što u organizaciji radimo na sebi i što lokalnu zajednicu onako, timski bojimo drugačijim bojama. Kroz to djelovanje, stječemo i radne vještine i prva “radna” iskustva. Vodeći se time, Rialdu smo pitali da li su joj iskustva koja je stekla kroz organizaciju pomogla i kasnije, van organizacije.

“Iskustva koja sam stekla tokom godina aktivnosti u udruženju zaista jesu igrala veliku ulogu u izgradnji moje ličnosti. Ovakve aktivnosti tada u Zenici još uvijek nisu bile mnogo popularne među mladima i u samim počecima brojali smo prilično malo članova. Samim time svi koji smo se angažovali bili smo u blagoj prednosti u odnosu na naše vršnjake i to je dosta pomoglo mom samopouzdanju koje je relativno važno za svakoga ko želi da se probije.”

“Po mojim prethodnim odgovorima može se otprilike zaključiti kakvo mišljenje imam o angažmanu mladih ljudi u udruženjima poput ovog. Vrlo je teško za jednu osobu da se ostvari bez poznanstava i kontakta s ljudima. Ovakva udruženja i akcije nude savršen prostor za upoznavanje i savršenu platformu za učenje o sebi, o svojim mogućnostima,  sposobnostima i interesovanjima. Iskristalisati sebi odgovore na ova pitanja u mladim danima je od neprocjenjive važnosti za budućnost pojedinca.”