Samo neki od problema što prave oni, koji nisu pronašli sebe

Dajemo vam nešto manje problema i muka, koje nam zadaju oni bliski daleki ljudi, što njihova duša tokom života nije pronašla svoje sklonište, što se nije skućila. Znate ono kad ste iz Zenice, pa odete u Njemačku il Švicarsku, pa zapalite cigaru ne pored pepeljare? Pa vas prijeko pogledaju, a vi znate da ste nešto loše uradili? Ili, stvari koje sam lično viđala, bacanje smeća po površini Srbije ili Hrvatske, RS-a, jer “to je tuđe, tu se može bacat smeće”. Ako vam je nešto nepoznato, novo i čisto (ili ne), tu ne smijete bacati smeće. Isto je i s ljudima. Ne bacaj smeće po čovjeku u obliku riječi, djela, psovki, ogovaranja, apsurdnih komentarisanja, zvanja nekog pogrdnim imenima…

Nemoj čak ni psovat Boga javno, jer je nekom Bog sve što ima. Ono što jedan savremeni čovjek može da uradi jednom čovjeku riječima, to nijedna bomba ne može učiniti površini. Ako ne vjerujete u moć dobre riječi, ne upućujte nikakve. Nikad. Razmislite 2x prije nego što se odlučite postati dželat nečiji. Sablja je tupa u poređenju sa riječima, koje čovjeka mogu tako duboko ganuti. Ako odlučite nekog da učinite tužnim, jer vi niste sretni, a želite biti, nemojte.

Za to ne raditi ne trebate nijedan jak argument. Ako ste odlučili biti nadmeni, budite to kad ste sami u sobi. Čim vidite da je neko tu, spustite glavu. Nadmenost drugih čini ljude sitnijima, iako je u svakom čovjeku je svemir. Ne činite onda nečiji svemir česticom. I nikada, ama baš nikada, nemojte da ponižavate druge, da biste vi poletjeli. Nikada. Jednostavno, nemojte. Ukoliko ste pronašli bar 1 od ovih stvari, da ste nekom uradili, ja vam čestitam, jer, uspjeli ste priznati da niste pronašli sebe. A priznanje je prvi korak ka promjeni. Samo nemojte da biste stali na ovom koraku. Prestanite to raditi, jer to ne rade ljudi.

To su samo neki od problema, koje prave ljudi, koji nisu pronašli sebe. To ne rade životinje.

Koje ste onda biće ukoliko ovo radite? Niste pri sebi.

Jer niste pronašli sebe.