MISLI ŠTA SLUŠAŠ – promocija knjige

Povodom obilježavanja Dana žena koji pada u nedjelju 08.03., Centar ženskih prava organizovao je promociju knjige „Misli šta slušaš“. Kroz analizu tekstova novokomponovane narodne i turbo-folk muzike iz regiona kritički se promišlja o porukama koju te pjesme prenose. Promocija je održana sinoć u Muzeju grada Zenice.

Hajdarević Azra u knjizi ”Misli šta slušaš” analizirala je oko stotinu tekstova narodne muzike. Tekstove je analizirala kritički i sagledala na stereotipe koji se javljaju u pjesmama-rodni stereotipi, retrogradni tradicionalizam, militarizam, patrijarhat, mizoginija.

” Zadatak je bio da analiziram tekstove pjesama predratnog, ratnog perioda i poslijeratnog perioda. Sjela sam i počela se prisjećati. Sve mi je bilo dostupno. Uz drugu muziku mogu raditi najkompleksnije stvari, mogu učiti bilo šta. Dok recimo, kada krene neka turbo folk pjesma ja ne mogu sjediti, već moram ustati i plesati. ” -rekla je objašnjavajući kako je sve to počelo.

Azra je spomenula kako joj je bilo veoma teško pisati knjigu zbog nedostatka literature o ovim pjesmama, ali je na kraju koristila svoje sjećanje i svoje emocije.

” Hvatala me panika jer nisam mogla pronaći bilo šta o tekstovima. Većinom su to bili tekstovi koji su osobe koje slušaju narodnu muziku označavali kao primitivne, malograđane. Ono što sam imala su moja sjećanja. Imala sam dobro poznavanje narodne muzike, pogotovo tekstova. Što je najbitnije, imala sam mogućnost da to analiziram i da na poruke koje te pjesme prenose gledam i obrađujem na kritički način. ”

Kako kaže, ono što ju je pokrenulo da krene pisati bilo je sjećanje na film ”Hajde da se volimo”. Pomenula je specifičnu scenu iz pomenutog filma koja ju je žalostila i stvarala mučninu u želucu:
” Dugo sam nagovarala tatu  naše malo kino da pogledamo film. I on me je odveo. Sve je bilo super do jedne pjesme. Bila je to riječ o Breninoj pjesmi ”Robinja”. Sav taj tekst i način na koji je urađen taj spot u kojem on njoj veže ruke, gdje ona leži pred njim-muškarcem, spušta se pred njim i klanja mu se. U jednom momentu to je meni izazvalo mučninu u želucu, ali ja to tad nisam mogla opisati. Nisam shvatala zbog čega se ona ponižava pred muškarcem kojeg voli. ”

Dalje se pitala kako joj je to uopšte moglo promaknuti i kako nije primijetila toliko predrasuda, nasilja i etiketa u tim pjesmama. Dok je analizirala primijetila je kako su većinom žene te koje pate, kako su one sposobne patiti, jer je muzika predstavljala uglavnom patnju ili čekanje. Pjesme koje je obrađivala definisala je kao tekstove u kojim se opisuje poželjno žensko ponašanje i kakvo mišljenje treba da ima.

” Žene su te koje pate do besvijesti, koje plaču do besvijesti. Recimo, vi kad na google pretražujete riječ ostavljena, sigurno bi vam izbacilo 15 ili više pjesama sa tim imenom ili sa tom tematikom. ”

Nakon uvodnog govora, priče kako je Azra počela pisati knjigu i o njenom završetku, analizirala je nekoliko najpoznatijih narodnih pjesama. Na samom kraju poručila je:
” Ukoliko želimo promijeniti stvarnost u kojoj smo, moramo promijeniti našu svijest o muzici, o životu. ”

Autor teksta i fotografija: Jasmina Horić