Dan slobode medija: Dnevnik jednog novinara

17.9.2017.

Dragi dnevniče, danas je moj prvi radni dan. Danas postajem novinarka. Od danas pomažem da prave informacije dođu do ljudi i od danas izvještavam i objektivno prenosim informacije. Sve što sam naučila od svojih profesora na fakultetu danas počinjem koristiti u praksi. Moji najdraži su ponosni na mene, a i ja sam sama ponosna.

5.12.2017.

Dragi dnevniče, tri mjeseca rada su iza mene i iskreno uživam radeći ovaj posao. Znala sam da je novinarstvo pravi poziv za mene. Trenutno donosim lokalne priče i čekam dan kada ću uraditi svoju prvu ozbiljniju reportažu i objektivno iznijeti činjenice o nekom problemu. Drago mi je raditi u kolektivu u kojem radim, svi su divni i pomažu mi.

26.6.2018.

Dragi dnevniče, nakon manje od godinu dana rada u redakciji počinjem raditi sa kolegama na ozbiljnijim pričama, od danas donosim neistražena pitanja i pokušavam otkriti afere. Spremna sam. Kolege su me upozorile da se pazim i poželjele sreću, ne znam šta to tačno znači. Mislim da ukoliko sam objektivna i koristim samo provjerene činjenice za mene nema zime. Jedva čekam svoje tekstove čitati na portalima i svoje reportaže gledati na vijestima. Barem ove prve, sigurna sam da ću sebi dosaditi već nakon nekoliko prvih. Drago mi je da sam jedna od onih koji građanima predstavljaju stvarnu sliku društva, a ne onu koja prolazi kroz sita urednika da bi došla lijepo i oprezno upakovana do TV i radioprijemnika.

8.7.2018.

Dragi dnevniče, nisam ti stizala redovno pisati. U zadnje vrijeme imam toliko posla. Danas nije dobar dan. Nijedna priča koju sam uredniku poslala nije objavljena. Sutra idem na razgovor sa njim. Poželi mi sreću!

9.7.2018.

Danas sam opomenuta od strane urednika da moje priče nisu dovoljno dobre za objavu. Ne znam na šta je mislio jer je odbio objasniti mi. Kaže žuri na sastanak, te da ćemo pričati drugi put. Ništa mi nije jasno, ali moram te priče bolje napisati.

22.9.2018.

Dragi dnevniče, radim na jednoj priči. U pitanju je afera političara, kao i obično. Klupko se odmotava, ovo može biti moj vrhunac karijere. Sutra idem razgovarati sa izvorom, a onda donosim priču uredniku. Moj tekst može već sutra biti objavljen.

25.9.2018.

Dragi dnevniče, suspendovana sam. Zašto? Zato što sam odbila prepraviti svoj tekst. Odbila sam jer sam stopostotno sigurna da su izvori kredibilni i da su informacije iznešene u tekstu istinite. Odbijam jer sam tokom istraživanja otkrila nove činjenice o aferi sa korupcijom. Rekli su da moj tekst može biti objavljen samo ukoliko ga izmijenim, pa su mi dali nekoliko uputa. Pregledala sam upute nekoliko puta, a onda shvatila da takav tekst ne ispunjava osnovne principe objektivnog izvještavanja. Ne znam šta da radim.

26.9.2018.

Dragi dnevniče, ponudili su mi ukidanje suspenzije i prihvatila sam. Uslov je bio prepravljanje teksta. Izbacili su određene izjave. Predala sam i audiozapise razgovora sa izvorima. Dopustili su mi da nastavim raditi na ovom problemu, ali moram svaki tekst poslati uredniku na odobrenje.

13.11.2018.

Dnevniče, danas sam došla do novih informacija. Još uvijek pišem o aferi o kojoj sam ti pisala ranije. Predala sam tekst uredniku, nisam dobila odgovor. U međuvremenu se moj tekst našao na svim bh. portalima, ali ne tekst u cjelosti. Nedostaju neki dijelovi. Osjećam se kao da ovo nije novinarstvo o kojem sam učila.

7.1.2019.

Dragi dnevniče, danas je otkrivena nova suma novca koja je pronevjerena. Optuženi su nevini ljudi i djelatnici. Odlučila sam objaviti svoje tekstove u izvornom obliku – onako kako sam ih napisala prije svih prepravljana. Spremna sam na suspenziju, pa čak i otkaz, ali potrebno je da se optužena imena očiste od nedjela koja su im prišivena, a oni koji su kompromitovani i koji stoje iza svega toga budu dovedeni pravdi. Moj tekst ih možda neće dovesti ispred sudije, ali građani zaslužuju da znaju.

15.1.2019.

Dnevniče, prije nekoliko dana sam doživjela nesreću. Zapravo, ne nesreću nego fizički napad. Posljednjih nekoliko dana sam provela u bolnici. Moj tekst je prouzrokovao burne reakcije građana, ali i vlasti. Ipak sam otkrila prljavu igru određenih osoba. Sigurna sam da je napadač plaćen da mi naudi. Bojim se vratiti ovom slučaju. Toliko je mojih kolega novinara bilo napadnuto i prije mog slučaja. Neki su nažalost i smrtno stradali. Sve to radi istine koju su pokušali ili koju su uspjeli iznijeti u javnost.

12.2.2019.

Dragi dnevniče, policijski službencii i inspektori su uspjeli identifikovati mog napadača. Tužila sam tu osobu, ali nemamo informacija o onom ko je dao nalog da se napad izvrši. vjerujem u pravosuđe i nadam se da će pravda pobijediti.

3.5.2020.

Dragi dnevniče, danas je Svjetski dan slobode medija, a ja još uvijek čekam presudu zbog fizičkog napada koji sam doživjela i jedva preživjela prije godinu dana. Predviđaju da ću čekati još godinu dana. Napadač i nalogodavac su slobodni, a jesmo li mi (novinari)?

 

Svjetski dan slobode medija se obilježava svakog 3. maja od 1993. godine kad ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Cilj obilježavanja tog dana, koji okuplja medijske profesionalce, koji potom procjenjuju stanje slobode medija i raspravljaju o mogućnostima za rješavanje brojnih izazova, jest podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela.

Postoji nekoliko nevladinih organizacija koje uz ocjenjivanje nekoliko kriterija određivanju stupnja slobode medija u svijetu. Poznate su primjerice organizacija Reporteri bez granica ili Freedom House.

 

Svaka sličnost sa stvarnim događanima je slučajna, ali ovaj tekst odražava situaciju u Bosni i Hercegovini i stvarnim slučajevima koji su se desili i koji se svakodnevno dešavaju novinarima u BiH, ali i cijelom svijetu. 

Autor teksta: Ena Čaušević