Dodir ljubaznosti

Mehko tlo pod stopalima, duboki uzdasi, dašak vjetra koji ti mrsi kosu, dok ti sunčeve zrake miluju lice – koliko malo je potrebno duši da osjeti smiraj? Svako od nas je barem jednom poželio napustiti svoj grad i pobjeći u divljinu, negdje daleko gdje ćemo moći zaboraviti na svaku brigu što nas mori. Nismo ni svjesni kako i sitnice mogu uticati na naše mentalno zdravlje, i koliko malo je zapravo potrebno da se poremeti naš savršeni svijet u kojem živimo. Kako samo maštarije mogu preuzeti kontrolu nad realnošću, ako previše ignorišemo suočavanje sa našim brigama?

Danas se, naravno, puno više pažnje posvećuje mentalnom zdravlju ljudi u odnosu na prethodnih nekoliko godina. Međutim, ljudima je teško prihvatiti činjenicu da problemi postoje i da je sasvim uredu potražiti pomoć ukoliko primijetimo da nam je ona potrebna. U našem društvu se to smatra velikom sramotom i poniženjem kada neko spomene neki svoj problem vezan za svoje mentalno stanje.

Naravno, postoje pojedinci koji osnivaju različite organizacije i ulažu velika sredstva kako bi pomogli ljudima da se izbore s onim što proživljavaju. Postoje trenuci poput onih kada mislimo da potpuno gubimo kontrolu nad svojim životom. Čini nam se da smo, zbog zanemarivanja konstantnih alarma koji su se javljali u nama, dopustili plamenu da zahvati nama dragocjene dijelove sebe. Ponekad se javljaju i trenuci straha ili tjeskobe. Oni se ne javljaju poput požara u utrobi, već poput iznenadnog zemljotresa koji potrese i više od našeg tijela. Postoje i trenuci tuge, kada nam se čini da su kišni oblaci samo iznad našeg čela, spuštajući svoje kapi, ponekad slane,  a ponekad i gorke.

Nije li naš um poput jedne prirodne katastrofe, uvijek na granici kolapsa iščekujući sljedeću nepogodu? Ipak, ne javlja li se upravo u takvim trenucima nada da će se vrlo brzo pojaviti sunce i rastjerati tmurne oblake/misli? Katkada se sami uspijemo izboriti sa tim crnilom, a nekad nam je dovoljno samo tuđe prisustvo koje će postati naše sunce. Cijeni sebe više, jer  ti si jedinstvena zvijezda na nebu prepunom konstalacija, gdje je svaka bitna na osobit način. Posveti više vremena stvarima i osobama koji te čine sretnim. Potrudi se da svakog dana učiniš nešto korisno za sebe, ali i za druge. Sreća je zarazna, osmijesi se vrlo brzo šire licima.

Kada dotakneš nečije srce svojom dobrom namjerom ono će barem na trenutak osjetiti ganuće, a tvoje će još zadugo treperiti od ushićenja. Svako od nas za sobom ostavlja trag, na nama je da li će on donijeti svjetlo ili mrak u nečiji život. Zapamti, potpuno je uredu imati osjećaje i razgovarati o njima, jer se na taj način razvija zdrav odnos prema sebi i svom mentalnom zdravlju. Prioritizujte svoje zdravlje i pored tuđih želja, mišljenja i osuda. Nikada ne znamo kroz šta prolazi neka osoba i kako se u datom trenutku osjeća. Širimo pozitivu u ovom svijetu koji je odavno zaboravio kako da se nasmije. Ljubazna srca lahko prenose  ljubaznost na ostale. 

Autorica teksta: Nadija Salčin
Izvor fotografije: freepik.com