Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama 25. novembar

Svake godine, 25. novembra, cijeli svijet se zaustavi barem na trenutak da bi progovorio o temi o kojoj se inače često šuti – nasilju nad ženama. To nije samo datum u kalendaru, već poziv da se probudimo, pogledamo oko sebe i priznamo da nasilje nije nešto što se dešava “negdje drugdje”, nekim drugim ženama. Dešava se našim majkama, sestrama, prijateljicama, poznanicama. Dešava se u tišini, iza zatvorenih vrata, u mislima, u riječima, u ponašanjima koja ranjavaju jednako duboko kao i fizički tragovi.

Nasilje nad ženama počinje mnogo prije prvog udarca. Počinje kroz kontrolu, omalovažavanje, ucjenjivanje, ponižavanje – kroz psihičko nasilje koje često prođe neprimijećeno. Baš zato je važno da se o ovom problemu priča javno, glasno i hrabro. Jer svaki put kad neka žena progovori, druga dobije snagu da uradi isto. I svaki put kad društvo reaguje, nasilje izgubi dio svoje moći.

U tom duhu obilježen je i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u okviru projekta „Nevidljive rane – Glas žena protiv nasilja“, koji je realizovalo Udruženje Mreža roditelja. Ovaj projekat fokusirao se na prepoznavanje psihološkog nasilja, pružanje podrške ženama i jačanje svijesti o ozbiljnosti rodno zasnovanog nasilja. Tokom aktivnosti održane su radionice sa ženama i djevojkama te stručno predavanje psihologinje Ismire Žilić. Posebno snažan utisak ostavila je simbolična akcija „Crvene cipele“, posvećena ženama koje su izgubile život usljed femicida.

„Akcija Crvene cipele podsjeća da svaka ubijena žena nije statistika, nego život koji je mogao biti spašen“, poručila je Almira Sarvan, koordinatorica projekta. Ona naglašava da je važno poslati jasnu poruku institucijama – nasilje nad ženama ne smije biti ignorisano, a reakcije moraju biti brze i odlučne.

Psihologinja Ismira Žilić posebno je istakla koliko je psihičko nasilje podmuklo. Prema njenim riječima, nasilni odnosi rijetko počinju naglo. Oni rastu postepeno – kroz prikrivenu kontrolu, izolaciju i manipulaciju. „Pogrešan izbor partnera ne smije biti razlog zbog kojeg žena izgubi život. Odgovornost za nasilje uvijek je na počiniocu. Ženama su potrebni empatija, sigurnost i jasna poruka da nisu same“, naglasila je Žilić.

Učesnice projekta govorile su o tome koliko je važno imati siguran prostor za pričanje o svojim iskustvima. Naučile su prepoznavati obrasce nasilnog ponašanja i, još važnije, kako potražiti pomoć. Kroz radionice se radilo na jačanju lične sigurnosti i osjećaju da nijedna žena ne zaslužuje šutjeti, skrivati se ili se osjećati krivom zbog tuđih postupaka.

Iako ovaj projekat traje ograničeno vrijeme, njegova poruka mora živjeti mnogo duže. Društvo koje šuti o nasilju je društvo koje ga dozvoljava. Zato je važno da svaka žena zna – ako progovori, nije sama. Ako prijavi, ima pravo na zaštitu. Ako zatraži pomoć, ima pravo da je dobije.

Ovaj dan nije samo obilježavanje. To je podsjetnik da svaka buduća generacija, pa i mi – mladi, srednjoškolci, studentice, aktivisti – imamo obavezu graditi okruženje u kojem će žene biti sigurne, cijenjene i zaštićene. Promjena počinje onda kada prestanemo okretati glavu. Kada počnemo vjerovati ženama. Kada odlučimo da nasilje više nikada neće biti nečija „privatna stvar“.

Jer nijedna rana nije nevidljiva – samo se dugo pravimo da je ne vidimo.

Autorica teksta: Ajla Topčić