Amina Mujkanović: Lakše je prevazići arhitektonske barijere nego predrasude

Prema podacima UNESCO‑a i UNICEF‑a, otprilike jedan od tri tinejdžera u svijetu iskusio je vršnjačko nasilje. Amina Mujkanović je upravo jedna od tri tinejdžera.

 

Svima u BiH je nažalost dobro poznato vršnjačko nasilje, jer se u medijima često spominju slučajevi kada nasilje eskalira u školama. Čak i u tim ekstremnim slučajevima, vijest traje nekoliko dana i pada u zaborav. Na onima koji preživljavaju nasilje ponovo ostaje da se sami izbore, jer nasilnici često budu više zaštićeni nego oni.

 

Amina Mujkanović je dvadesetsedmogodišnja djevojka, po zanimanju poslastičar, čiji se život u srednjoškolskim danima drastično promijenio zbog vršnjačkog nasilja. U toku svog školovanja doživljavala je i preživljala psihičko i fizičko zlostavljanje od strane svojih vršnjaka. Amina je sada osoba sa invaliditetom koji je stekla zbog doživljenog stresa i fizičkog nasilja.

 

“Sve je to eskaliralo u trećem razredu srednje škole, a oni su sve to radili pod izgovorom da se zezaju.” – rekla nam je Amina Mujkanović kroz razgovor u radioemisiji Iz ugla mladih.

 

Nasilnicima se pridruživala većina njenih vršnjaka, vjerovatno iz straha da oni ne budu sljedeća meta, a nastavnici i pedagozi joj nisu pružili zaštitu. Zato je sada njena misija da bude osoba koja će ohrabriti djecu i mlade koji doživljavaju vršnjačko nasilje, kao i osobe sa invaliditetom. Amina kaže da je važno raditi na vidljivosti ljudi sa invaliditetom, pogotovo onih sa nevidljivim invaliditetom, jer se i oni susreću sa predrasudama.

 

Osobe sa invaliditetom su često, osim arhitektonskim barijerama ograničeni i finansijski. U većini slučajeva osoba kojoj nije utvrđena I kategorija invalidnosti mora da ima staž koji pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka. S druge strane, naći posao i zadržati ga kao osoba s invaliditetom je jako teško u Bosni i Hercegovini. Predrasude i strah da osoba neće raditi posao kvalitetno dovodi do toga da se osobe sa invaliditetom ne zapošljavaju, što dovodi do toga da su najčešće prepušteni samima sebi ili svojim roditeljima.

 

“Tržište rada za osobe sa invaliditetom je zatvoreno ili otvoreno na određeni period. Poslodavci često odbiju osobe za invaliditetom i kažu da nismo podobni za taj posao iako smo školovani za isti. Niko nam ne da priliku da se dokažemo da smo sposobni.” – dodala je Amina.

 

Aminina priča nam govori o ozbiljnosti vršnjačkog nasilja i njegovih posljedica, kao i važnosti prevencije. Mnogo je još sličnih priča u Bosni i Hercegovini, a svaka nam treba biti alarm za buđenje. Vrijeme je da se bh. društvo probudi iz pasivnosti i postane svjesno onoga što se treba popravljati.

 

Amina je poslala poruku i svim osobama sa invaliditetom da se probude i podignu svoj glas, da budu vidljivi u društvu i da ruše predrasude ovog društva.

 

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Podrška malim medijima na Zapadnom Balkanu, koji provodi CPCD. Sadržaj je isključiva odgovornost medijske kuće i autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije.