Učenica generacije koja nije birala između uspjeha i humanosti: Priča o Rebiji Pivić

Dok mnogi srednjoškolske dane pamte kroz zadaće, ispite i beskrajne sate provedene nad knjigom, postoje mladi ljudi koji uspijevaju ostaviti trag mnogo dalje od školskih klupa. Jedna od njih je i Rebija Pivić, učenica generacije Medicinske škole Zenica, djevojka koja je tokom svog školovanja pokazala da odlične ocjene nisu jedino mjerilo uspjeha.

Pored školskih obaveza i zahtjevnog nastavnog programa, Rebija je pronalazila vrijeme za sport, volontiranje, aktivizam, humanitarne akcije i brojne vannastavne aktivnosti. Dok su neki tražili izgovore u nedostatku vremena, ona je dokazivala da se uz dobru organizaciju, disciplinu i jasne ciljeve može postići mnogo više nego što se na prvi pogled čini mogućim.

Titula učenice generacije nije došla preko noći. Iza nje stoje godine rada, odricanja i konstantne želje za napretkom. Upravo ta želja bila je njen najveći pokretač.

„Moja najveća motivacija proizilazi iz moje ambicioznosti, ali i izražene samokritičnosti. Uvijek sam sebi govorila da mogu bolje i imala sam želju da pomjeram sopstvene granice, ne dopuštajući da moji snovi i ciljevi ostanu samo na riječima. Također, ogroman pokretač bila je i želja da opravdam povjerenje onih nekoliko dragocjenih ljudi koji su vjerovali u mene i onda kada bih sama posumnjala u svoje mogućnosti. Svaki novi izazov za mene je bio prilika da izgradim disciplinu i dokažem sebi da se trud na kraju uvijek isplati.“

Ono što Rebijinu priču čini posebnom jeste činjenica da uspjeh nikada nije posmatrala samo kroz prizmu vlastitih rezultata. Tokom školovanja aktivno je učestvovala u različitim projektima, volontirala i uključivala se u humanitarne akcije, svjesna da svaka mala pomoć nekome može značiti mnogo.

Danas, kada se često može čuti da mladi nemaju vremena za dodatne aktivnosti ili da ne znaju odakle početi, Rebija ima jasnu poruku za svoje vršnjake.

„Moj glavni savjet je da jednostavno odbace strah od neuspjeha i naprave taj prvi korak. Vrijeme nikada neće doći ‘samo od sebe’, mi smo ti koji ga moramo stvoriti za stvari koje nas ispunjavaju. Počnite od malih koraka i izaberite jednu školsku sekciju, sport ili humanitarnu organizaciju koja vas zanima. Kroz te dodatne aktivnosti ne samo da ćete naučiti kako da se bolje organizujete, već ćete steći iskustvo, vještine i prijateljstva koja ostaju za cijeli život. Trudite se i budite uporni, jer se karakter gradi upravo onda kada je najteže.“

Njene riječi imaju posebnu težinu upravo zato što dolaze od osobe koja je sve to prošla. Balansirati između nastave, obaveza, takmičenja, sportskih aktivnosti i volontiranja nije jednostavno. Ipak, za Rebiju uspjeh nikada nije bio stvar sreće, nego organizacije i discipline.

„Nema tu neke posebne tajne, sve se svodi na jasne ciljeve i spremnost na odricanje. Kada imate mnogo obaveza od redovnih ocjena do takmičenja i vannastavnih aktivnosti morate naučiti da upravljate svojim vremenom umjesto da ono upravlja vama. Važno je da se fokusirate na ono što radite u datom trenutku jer kada se uči, uči se maksimalno, a kada se trenira ili radi na projektima, daje se stopostotni angažman. Uz dobru samodisciplinu svaki zgusnut raspored postane savladiv.“

Takav pristup doveo ju je do jednog od najvećih priznanja koje učenik može dobiti tokom srednjoškolskog obrazovanja. Ipak, iako mnogi u toj tituli vide konačni cilj, Rebija je doživljava kao potvrdu da su godine rada i odricanja imale smisla.

„Za mene je ova titula dokaz da se svaki trud, disciplina i odricanje na kraju isplate. To je predivno priznanje koje zaokružuje moje srednjoškolske dane i motiviše me da nastavim istim tempom i u budućnosti. Na tom putu, veliku zahvalnost dugujem svojoj razrednici, profesorici Anisi Šehić, čija je podrška bila neprocjenjiva u mojim najvažnijim trenucima. Pored nje, neizmjerno sam zahvalna porodici koja je uvijek bila uz mene, kao i svim profesoricama i profesorima koji su nesebično dijelili svoje znanje i vjerovali u moj uspjeh.“

U vremenu kada su pozitivni primjeri mladih često u sjeni svakodnevnih negativnih vijesti, priča Rebije Pivić podsjeća da uspjeh nije samo brojka u dnevniku niti priznanje na kraju školovanja. Pravi uspjeh ogleda se u spremnosti da učimo, pomažemo drugima, pomjeramo vlastite granice i ostanemo dosljedni svojim vrijednostima.

Titula učenice generacije možda jeste kruna njenog srednjoškolskog puta, ali iz svega što je postigla jasno je da je to tek početak jedne mnogo veće priče. Ako se budućnost gradi na radu, znanju, humanosti i upornosti, onda je Rebija Pivić već pokazala da je za nju spremna.

Autorica teksta: Ajla Topčić