Koliko košta mir? Brojke koje pokazuju svijet između rata i mira

Danas, 21. septembra, obilježava se Međunarodni dan mira. Ovaj dan možda zvuči kao još jedan datum koji ćemo zaokružiti u kalendaru, objaviti jednu lijepu fotografiju i nastaviti dalje. Ali kada pogledamo svijet oko sebe, postaje jasno da mir nije nešto što se podrazumijeva. Naprotiv, za milione ljudi on je i dalje nešto za čim tragaju.

Ovogodišnja tema Međunarodnog dana mira je „Ulaganje u mir – za svakoga, svuda, svaki dan“. Ujedinjene nacije podsjećaju da mir nije samo odsustvo rata. Mir znači sigurnost, dostojanstvo, mogućnost obrazovanja, zdravstvenu zaštitu, ljudska prava i život bez stalnog straha. (United Nations)

A statistika pokazuje koliko smo daleko od svijeta u kojem je to stvarnost za sve.

Prema podacima Stockholm International Peace Research Institutea (SIPRI), tokom 2025. godine u 49 država bili su aktivni oružani sukobi. Procjenjuje se da je u sukobima tokom iste godine stradalo oko 238.000 ljudi. Iako je to oko 4,2 posto manje nego 2024. godine, broj je i dalje veći nego u bilo kojoj drugoj godini u periodu od 2018. do 2025. godine. (SIPRI)

Još jedna brojka posebno govori koliko rat mijenja život običnog čovjeka. Na kraju 2025. godine u svijetu je bilo 117,8 miliona prisilno raseljenih ljudi zbog progona, sukoba, nasilja, kršenja ljudskih prava i drugih razloga. Među njima je 41,6 miliona izbjeglica, dok je 68,7 miliona ljudi bilo raseljeno unutar vlastite države. (UNHCR)

Iza svake od tih brojki nalazi se nečiji život.

To je dijete koje više ne ide u svoju školu. Majka koja ne zna gdje će njena porodica spavati sljedećeg mjeseca. Mladić koji je morao napustiti grad u kojem je odrastao. Starija osoba koja je preko noći izgubila dom. Zato je ponekad problem u tome što rat posmatramo kroz brojke, mape i političke izjave, a zaboravljamo da se posljedice rata ne završavaju potpisivanjem sporazuma. One ostaju u ljudima još godinama.

Posebno je zabrinjavajuće što istovremeno ulažemo ogromne iznose u vojnu potrošnju. SIPRI navodi da je svjetska vojna potrošnja u 2025. godini dostigla oko 2,9 biliona američkih dolara, što je povećanje od 2,9 posto u odnosu na prethodnu godinu. To je bila jedanaesta uzastopna godina rasta vojne potrošnje. (SIPRI)

Naravno, pitanje sigurnosti država nije jednostavno. Države imaju pravo i obavezu da štite svoje građane. Ali upravo zato vrijedi postaviti pitanje: koliko ulažemo u sprečavanje sukoba prije nego što do njih dođe?

Prema podacima Global Peace Indexa, potrošnja na izgradnju mira i mirovne misije iznosila je 2024. godine oko 47,2 milijarde dolara, što je bilo samo 0,52 posto ukupne vojne potrošnje. (Vision of Humanity)

To ne znači da bi se sav novac koji se ulaže u vojsku jednostavno mogao preusmjeriti u mir. Stvarnost je mnogo složenija. Ali ova razlika ipak otvara važno pitanje o prioritetima. Ako znamo da se konflikti često hrane siromaštvom, nejednakošću, diskriminacijom, nedostatkom obrazovanja, političkom nestabilnošću i govorom mržnje, onda je ulaganje u škole, mlade, institucije, dijalog i ljudska prava također ulaganje u sigurnost.

I tu mir prestaje biti samo tema za predsjednike, vlade i međunarodne organizacije.

Mir počinje i u učionici.

Počinje onda kada ne ismijavamo nekoga zato što je drugačiji. Kada ne širimo mržnju na društvenim mrežama. Kada pokušamo saslušati osobu s kojom se ne slažemo. Kada reagujemo na nasilje umjesto da kažemo da se nas ne tiče. Kada učimo o prošlosti, ali je ne koristimo kao razlog da mrzimo ljude koji danas nisu odgovorni za ono što se dogodilo prije njihovog rođenja.

Za mlade ljude ovo je posebno važno. Mi odrastamo u vremenu u kojem jednu informaciju možemo dobiti za nekoliko sekundi, ali isto tako za nekoliko sekundi možemo proširiti laž, uvredu ili govor mržnje. Zbog toga mir danas nije samo pitanje onoga što se događa na ratištu. On je i pitanje načina na koji komuniciramo.

Bosna i Hercegovina to možda razumije bolje od mnogih drugih društava. Naša generacija nije direktno proživjela rat devedesetih, ali živimo s njegovim posljedicama. Zato se o miru ne bi trebalo govoriti samo 21. septembra. O njemu treba učiti kroz obrazovanje, razgovarati u školama, čuvati činjenice i omogućiti mladima da se upoznaju, druže i sarađuju bez obzira na razlike.

Jer mir nije samo trenutak kada oružje utihne.

Mir je kada dijete može normalno otići u školu. Kada porodica ne strahuje da će izgubiti dom. Kada različitost nije razlog za mržnju. Kada se neslaganje rješava razgovorom, a ne nasiljem.

Zato Međunarodni dan mira ne bi trebao biti samo još jedan datum na društvenim mrežama. Trebao bi biti prilika da se zapitamo šta mi radimo da mir ne ostane samo lijepa riječ.

Jer rat možda počinje velikim odlukama, ali mir se gradi hiljadama malih odluka – svaki dan, među ljudima, u školama, porodicama i zajednicama.

I možda upravo tu počinje ono najvažnije: shvatanje da mir nije tuđi posao. Mir je nešto što svi moramo učiti, čuvati i graditi.

 

Autorica teksta: Ajla Topčić