Od prvog servisa do životnih lekcija

 

Mlade sportistkinje svojim trudom, upornošću i ljubavlju prema sportu pokazuju da se uspjeh ne postiže preko noći. Iza svakog rezultata stoje brojni treninzi, odricanja i želja da budu sve bolje. Jedna od njih je i odbojkašica o kojoj govori ovaj tekst. Kroz razgovor s njom saznat ćemo kako izgleda njen put.

O ovoj temi razgovarali smo sa našom Unom Salković, mladom odbojkašicom iz Zenice. Na pitanje šta je promijenilo njen pogled na odbojku odgovorila je: „Odbojka za mene nikad nije bila sport. Nije postojao jedan trenutak koji je sve promijenio, nego se ljubav prema njoj razvijala kroz vrijeme. Od malih nogu sam znala da ću se jednog pronaći u odbojci i s vremenom se to i ostvarilo.“

Kada smo je pitali šta je najviše motiviše da nastavi trenirati rekla nam je: „Najviše me motiviše želja da budem bolja nego jučer. Svaki trening i utakmica su prilika da naučim nešto novo i da iz svojih grešaka postanem bolja. Motivacija mi je i moja porodica jer mi njihova podrška daje snagu kada sumnjam u sebe. Ipak disciplina je najvažnija jer ne možemo uvijek imati motivaciju, ali cilj i ljubav prema odbojci ostaju. A moja glavna motivacija uvijek je bila i uvijek će biti moja baka. Iako je rijetko dolazila na utakmice, nikada joj nije bilo teško pitati kako je bilo i saslušati me. Ona je moje „zašto“.

Pitali smo je gdje je počela njena odbojkaška priča. Rekla nam je: „Moja odbojkaška priča počela je u maloj školi odbojke, gdje sam došla s velikom željom da počnem trenirati. Već tada sam osjetila koliko mi ovaj sport prija. Iz treninga u trening moja ljubav prema odbojci je rasla. Kasnije mi je bivši trener rekao: „Dođi kod nas, djevojčice su super, svidjet će ti se.“ Iako mi je bilo teško napustiti staru sredinu, prešla sam u Čelik.“

Kako izgleda put od prvog treninga do važnih utakmica odgovorila nam je: „To je put koji zahtijeva puno truda, rada, strpljenja i odricanja. Ništa se ne može preko noći. Iza mog puta stoje treninzi, suze i bolovi, ali se na kraju isplati. Bog vidi svaki trening i svaku suzu i nagradi te. S vremenom dođe dan kad dobiješ poruku „sutra ponesi patike“ i znaš da ćeš dobiti svojih pet minuta. Onda dođu suze radosnice i nastaviš se boriti za svoje mjesto.“

Zašto je odbojka postala važan dio njenog života rekla je: „Odbojka me oblikovala kao osobu, naučila me disciplini, odgovornosti, upornosti i odricanju. Naučila sam kako se nositi i s pobjedama i s porazima. Toliko sam vezana za nju da ne mogu zamisliti život bez nje. Donijela mi je toliko ljudi i uspomena.Uz Celik sam prosla prve ljubavi, turnire, suze, smijeh, strah od rijeci “kondicioni”ahaha i mnogo drugih stvari.A tu je i Nedžla. Uvijek mi je bila želja da nekome budem inspiracija, a Nedžla mi pokazuje koliko je ljepše imati nekog ko navija za tebe i smatra te uzorom, i to mi je jedan od posebnih uspjeha.“

I za kraj pitali smo našu Unu zašto bi preporučila mladima da se bave sportom. Rekla nam je: „Sport mladima ne donosi samo fizičku spremnost. Kroz njega se razvijaju radne navike, samopouzdanje, odgovornost i upornost. Upoznaju se ljudi koji mogu ostati prijatelji za cijeli život i stvaraju uspomene koje pamtimo. Sport nije samo ono što radimo na terenu, nego ono što postajemo zahvaljujući njemu.“

Autorica teksta: Nedžla Durmo