Nasilje i rodno zasnovano nasilje

„Nasilje je zasigurno dodir najgoreg reda, najstrašniji mogući način otkrivanja ljudske ranjivosti u odnosu na druge ljude, način kojim smo nekontrolisano predati volji drugog, putem kojeg sam život može biti zatrt voljnim činom onog drugog.“ Judith Butler

Nasilje se svakodnevno oko nas dešava. Kada šetamo ulicom prolazimo pored raznih prolaznika, neki od njih je proživjeo ili proživljava neki oblik nasilja. Da bismo mogli nastaviti s pričom prvo trebamo definisati šta je to nasilje nad ženama i rodno zasnovano nasilje.

Nasilje ili zlostavljanje podrazumijeva svako ponašanje ili radnju učinjenu protiv ženine volje, a koja ugrožava: psihički, fizički, seksualno, ekonomski, ili pak ugrožava njezino spokojstvo. Rodno zasnovano nasilje je podkategorija nasilja koja se odlikuje širokim spektrom nasilnih praksi.

Nasilje, u zavisnosti od toga kako se manifestira, treba se nazvati svojim pravim imenom, a u tom smislu će se „nasilje nad ženama“ i „rodno zasnovano nasilje“ označiti ono nasilje koje u korijenu različitih nasilnih oblika ponašanja polaze od prretpostavki mizoginije.

Velik je broj evidentiranih slučajeva nasilja nad ženama. Samo u toku 2013. godine u FBIH evidentirano je 1.699 slučaja, a od oliko prijavljenih svega je 916 podneseno izvještaja. Tokom 2014. godine zabilježeno je 1.459 slučaja od koji je 992 evidentirano.

U RS-u je u toku 2015. godine evidentirano 1.089 slučajeva, od čega je samo 353 slučaja podneseno nadležnom tužilaštvu. Godinu dana ranije, tačnije 2014. godina, zabilježeno je 1.236 slučaja, a nadležnom tužilaštvu je podneseno 525 izvještaja.

Žene se ne obraćaju za pomoć zbog slabe informiranosti, straha i sramote, nepovjerenja u institucije, ali i zbog toga što misle da im pomoć nije potrebna.

Prvi obrasci psihološkog nasilja se javljaju na početku partnerskog odnosa. Ljubomorna s vremenom postaje sve teža i opasnija, počevši od stinijih primjedbi na račun izgleda i sposobnosti žene gdje vodi to toga da ona kasnije gubi samopoštovanje, preispitivanje svakog svog postupka, itd.  Ovakvi obrasci ponašanja mogu na počteku da djeluju kad briga za partnera i iz tog razloga ženi je teško da ih prepozna kao nasilje.

Utjecaj medija na ovu temu je veoma velika. U člancima se najviše spominje fizičko nasilje, dok se drugi oblici nasilja niti spominju niti obrađuju. Dakako, većina tekstova nastaje tek nakon što se nasilje desi. Konkretni tekstovi koji se bave ovom tematikom kao društvenim problemom skoro pa i nema.

Izvještavanja bh. medija o nasilju nad ženama je takva da ovako ozbiljna tema nije lišena senzacionalizma, tj. što je brutalniji naslov, to će biti primamljivije. Od velike je presudnosti kako će naslov predstaviti nasilje nad ženama, kao društveni problem, a ne kao senzacionalistički užas koji će se naći u crnoj hronici.

Najčešće su prisutni neki kraći članak u takvom slučaju nego oni članci koji se tematski vežu za ovakav problem. Dakako se tu javlja i prbolem da u nekim tekstovima objavljuje i jasna fotografija osobe koja je akter te priče, nebitno da li je to žrtva koja je preživjela to nasilje, počinitelj ili neki stručnjak u takvoj oblasti.

Žalosno je da je uvijek glavni akter priča jeste počinioc, pa onda ide stručnjak iz ove blasti, a onda na kraju osoba nad kojom je počinjeno nasilje. Rijetko se dešava da je zaštićen identitet žrtve s jasno jasnim naglaskom na osjetljivost situacije. Svega 20% članaka je propitalo stereotipe ili izlazilo iz uobičajnog obrazca izvještavanja, dok su neki samo produbljivali već postojeće stereotipe o nasilju nad ženama.

“Svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog, odnosno ekonomskog nasilja do kojeg dolazi u okviru porodice ili domaćinstva, odnosno između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, nezavisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom (Vijeće Evrope, Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Istanbul, 11. maj 2011. godine).”

SOS telefonske linije su uvijek besplatne i povjerljive. Ove linije daju savjete, informacije te upućuje na službe za podršku porodici, savjetovališta, policiju, pravnike i bolnice širom BiH za ljude koji dožive, ili su doživjeli, nasilje u porodici.

Gender centar FBiH SOS telefonski broj je 1265, a Gender Centar Republike Srpske je 1264.