FUTURIZAM

 

Futurizam je kulturni pokret nastao početkom XX stoljeća u Italiji, a stekao je poklonike i u drugim zemljama, naročito u Rusiji.

Futuristi nisu svoje područje interesa i djelovanja graničili samo na književnost, slikarstvo i kiparstvo, nego su istraživali i druge vidove umjetnosti, pozirište, muziku, arhitekturu, ples, fotografiju, film, pa čak i gastronomiju, a domišljali su se i posve novima. 1921. godine objavljen je Manifest taktilizma, umjetnosti opipa. 

Ideolog futurističkog pokreta bio je Filippo Tommaso Marinetti, koji je 1909. god. u dnevniku Le figaro objavio Manifest futurizma. U njemu proklamira načela futurizma: gnušanje spram prošlosti, naročito spram tradicionalne umjetnosti, te veličanje ljubavi prema brzini, tehnologiji, nasilju. Automobil, avion, industrijski grad postali su novi mitski toposi, jer su predstavljali trijumf tehnologije, čovjekova čeda, nad prirodom.

Marinettijeva polemičnost brzo je privukla druge književnike kao što su: Giovanni Papini i Aldo Palazzeschi, ali i mlade, ali već afirmirane slikare koji su htjeli proširiti te ideje na figurativne umjetnosti: Umberta Boccionija, Carla Carrà i Luigija Russola. Započela je prva faza futurizma, a u godinama koje su slijedile futurizam se sve jasnije profilirao, naročito u svojoj razlici spram kubizma. Također se profiliraju, i mijenjaju, i interesi i izričaji njegovih predstavnika: Severini naginje apstrakciji, Boccioni se približava simbolizmu, Russolo se posvećuje muzici.

Futurizam gubi na utjecaju kada 1915. mnogi njegovi predstavnici odlaze u rat. Smrću Boccionija i Sant'Elije, te otpadništvom Severinija i Carrà, futurizam prelazi u drugu, eklektičniju fazu, koja traje do Marinettijeve smrti 1944.

Ideologija veličanja rata kao izraza vitalnosti i načina pročišćenja, kao i agresivan nacionalizam doveli su do povezivanja futurizma s fašizmom.