Psihičko nasilje: Nasilje koje boli više od udarca

Diljem svijeta, više od 1,5 milijardu osoba prolazi kroz psihičko nasilje. Svaka gruba riječ, komentar ili loša namjera na nekome ostavlja snažniji trag nego udarac. O ovome se često govori tek kada je prekasno. Zato smo dobili priliku čuti odgovore mlađe Gen-Z ekipe Radio Active-a, i njihovo mišljenje i rješenje o psihičkom nasilju.

Kada smo pitali naše djevojke o tome, što njima predstavlja psihičko nasilje dobili smo jako dobre odgovore. Alma Halilović (13): „Psihičko nasilje je kada neko riječima i djelima drugoj osobi ruši samopouzdanje i stvara da se osoba ne osjeća ugodno.“ Sličan odgovor nam daje Nedžla Durmo (13): „Za mene psihičko nasilje je kada nekog namjerno vrijeđaš, ponižavaš, ismijavaš ili činiš da se osjeća loše zbog sebe.“

Ovdje su nam Alma i Nedžla lijepo definirale što je za njih psihičko nasilje, te možemo dobiti uvid o tomu što više od milijardu ipo osoba doživljava svaki dan. Sljedeće smo ih pitali gdje bi bila granica između šale i vrijeđanja, te je naša Najla Alić (13) nama to lijepo pojasnila: „Pa kad vidiš da drugoj osobi više nije smiješno. Ako joj smeta, onda stvarno nema potrebe nastavljati.“ Ovdje Najla točno objašnjava gdje su granice između šale i vrijeđanja. Ovime što je rekla predstavlja granice koji ljudi konstantno prelaze, te vrše psihičko nasilje.

Također od sve tri djevojke saznali smo da se slažu, da ljudi često okarakteriziraju psihičko nasilje kao šalu ili zezanciju. Iako je naravno mnogo ozbiljnije od toga. „Mislim da se to baš često koristi kao izgovor. Nije sve šala samo zato što se neko nasmijao.“ Govori Nedžla. Ona smatra da šala nije uvijek smiješna iako se neko smije, zato trebamo biti obzirniji, ako se već šalimo na tuđi račun.

Kada smo ih dalje pitali misle li da se u školama dovoljno priča na temu psihičkog nasilja Alma je rekla: „Iskreno kod nas ne, ali sigurno bi trebali bez osuđivanja i onog osjećaja da je to samo neka tema na času.“, a Najla: „Mislim da bi moglo i više.“ čime potvrđuje da se treba sve više i češće govoriti o psihičkom nasilju. „Nekad se o tome priča tek kad se nešto desi, a bilo bi bolje pričati prije.“

„Trebamo više pričati o tome, učiti mlade da poštuju druge i ne šutjeti kada vidimo da se nekome nešto loše dešava.“ Odgovara Nedžla na pitanje što bi ona uradila da spriječi psihičko nasilje. Nije lako niti moguće skroz spriječiti psihičko nasilje, ali najmanje što možemo jeste pomoći i ohrabriti osobe koje ga proživljavaju.

Za kraj dobili smo par poruka od naših djevojki o tomu što žrtva nasilja može učiniti kada misli da mora šutjeti. „Nije obavezna da šuti i da ono što joj se dešava nije nešto što sama mora proživljavati.“ Govori nam Alma. Sljedeća poruka je od naše Najle: „Rekla bih joj da ne mora šutjeti. Znam da nije lako pričati o tome, ali uvijek postoji neko kome možeš reći šta se dešava.“ Za kraj čuti ćemo poruku Nedžle: „Poručila bih joj da ne šuti i da nije sama. Niko ne zaslužuje da ga neko ponižava ili povređuje i uvijek treba tražiti pomoć od osobe kojoj vjeruje.“

Zaključak jeste da psihičko nasilje, i nasilje opčenito nije tema o kojoj se danas dovoljno priča. Ovdje smo saznali kako mladi doživljavaju psihičko nasilje i načine na koje bi oni djelovali. Nastavimo širiti svijest o ovoj jako ozbiljnoj temi današnjice.

Autorica teksta: Petra Perić