Razvoj farmacije – Da li zdravlje u Bosni i Hercegovini, ipak, ima cijenu?

Zdravstvo je u kolapsu. U hodnicima zdravstvenih ustanova čeka se satima. Na dijagnozu sa zakašnjenjem? „Možemo Vas naručiti tek sa 10 dana.“; „Sačekajte u hodniku, PAUZA JE! “, “Aparat je u kvaru, dođite za 6 mjeseci.“ ili “Trebali ste doći ranije! “ – samo su neke od rečenica, koje tako često imamo priliku čuti od naših zdravstvenih radnika.  Sve je više apoteka. Djeca nam se liječe putem humanitarnih akcija. Slika i prilika stanja zdravstva u Bosni i Hercegovini danas. I to u samo nekoliko rečenica. Pitamo da li zdravlje u Bosni i Hercegovini, ipak, ima cijenu?

„U Bosni i Hercegovini sve ima cijenu, a ta cijena je visoka. Ako želimo biti zdravi moramo izdvojiti dosta novca da bismo, kako mi se čini, preživjeli. Kvalitetniji lijekovi ne mogu se nabaviti ovdje, nego se poručuju iz inostranstva. Kod nas su lijekovi najskuplji, a i nemaju neki efekat. Uopšte ne vjerujem našim apotekama, nabavljaju lijekove jeftino,a prodaju ih skuplje.“, samo je jedna od izjava naših sugrađana.

 A kako je tekao razvoj farmacije u Bosni i Hercegovini?

U doba samostalne Bosanske države koje je trajalo od kraja IX. stoljeća do polovine XV. stoljeća nije postojao niti jedan apotekar i ljekar. Veliki značaj u liječenju pripada Franjevcima čiji je red osnovao sveti Franjo Asiški. Praksa u to doba je bila liječenje ljekovitim biljkama.  Tada se i razvija narodna medicina i farmacija.

U periodu Osmanlija javljaju se prvi apotekari. Sa sobom donose znanje iz bogate arapske medicine i farmacije i nove higijenske navike. Dozvoljavaju da se svi koji žele mogu baviti pravljenjem i prodajom lijekova, tako da Franjevci nastavljaju nesmetano obavljati svoju djelatnost. U Kreševskom samostanu nastaje prva apoteka. Pored Franjevaca veliku ulogu u razvoju farmacije imali su i attari (arapska riječ za osobu koja se bavi prodajom lijekova). Attari imaju velike zasluge za razvoj narodne farmacije, a smatraju ih pretečama današnjih farmaceuta. Pored pravljenjem i prodavanjem lijekova attari su se bavili uzgajanjem lijekovitih biljaka. Oni su svoja znanja  sticali u porodici i prenosili ih s koljena na koljeno.

Dolaskom Austro-Ugarske uvode se zakonske odredbe o vršenju ljekarske, ranarske i veterinarske djelatnosti. Zabranjuje se nadriljekarstvo, modernizuju se apoteke i uvodi zakon o radu u apotekama. Austro-ugarska vlast je zatekla u Sarajevu jednu moderno uređenu apoteku koju je 1877. godine otvorio doseljeni farmaceut Eduard Pleyel.

Ujedinjenjem jugoslovenskih zemalja u jednu državu, razvoj farmaceutske struke se popravlja jer se otvara sve više apoteka u Sarajevu i unutrašnjosti i stvara se domaći kadar apotekara.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, ratnim operacijama ili bombardovanjem u Sarajevu je bilo oštećeno mnogo apoteka. Zakonom o otkupu privatnih apoteka, 1949. godine, ukinute su sve koncesije za držanje privatnih apoteka koje postaju državna svojina. Apoteke su postale zdravstvene ustanove sa samostalnim finansiranjem. U njima se izrađuju lijekovi na osnovu recepata ljekara ili veterinara (magistralni lijekovi) i galenski preparati, a izdvajaju se gotovi lijekovi (specijaliteti).