Ako ih zaboravljamo, zašto ih zovemo SPOMENicima?


Treba li spomeniku spomenik?

Igrajmo se empatijom. Stavimo se u ulogu nekog spomenika u Zenici. Kako bismo se osjećali, kada bi pored nas ljudi prolazili danima, mjesecima i godinama, ne gledajući ono što na nama piše, a što ne možemo reći,  jer nemamo ton, a imamo samo sliku? Razočarano, zaboravljeno i zanemareno? I kad pada kiša, i sija sunce, i pada snijeg, spomenici “govore” za one,  koji ne mogu da govore. Za osobe, i za događaje iz prošlosti.

Da li ste upoznati sa historijom svog grada? Zapitajte se znate li išta o svojoj prošlosti. Kad ste rođeni, ko su vaši roditelji, ko su vaši prijatelji. Znate li išta o njima? A gdje živite? Ako je odgovor u Zenici (ili njenoj okolini), da li je fer ne znati ništa o njoj, a smatrati je dijelom svog identiteta, mjestom u kojem spavamo, smijemo se i plačemo?

Sve ima svoj datum rođenja, koje godine se rodila Zenica?

20. marta, 1436. Godine, Zenica je dobila svoje ime i postala dom mnogih ljudi, koji su se zvali Zeničanima. 1463. pada pod Osmansku upravu, a za vladavinu AU monarhije grade se kapitalni objekti šireg društveno-ekonomskog značaja. Stvaranjem Jugoslavije površina Zenice se znatno povećava, kao i njen broj stanovnika. Nakon rata (1992-1995), kada je velikim dijelom bila uništena, počela je njena regeneracija, te smo došli do današnjeg dana, kada stvaramo novu historiju.

Imaju stanovnici našeg grada nemaju dovoljno razvijenu kulturno-historijsku senzibilnost? Znate li šta zovemo Žirafom i Ribom u Zenici?

Pa, realno, niko me nikad nije ni pitao za historiju Zenice.

 

Kakva riba, kakva žirafa?

 

Niko mi nikad nije rekao i predložio mi da sjednem s njim, da mi ispriča o Zenici. Valjda je to to.

Zašto je stanje ovakvo? Možda što nemamo dovoljno razvijenu kulturno-historijsku senzibilnost, niti kulturno pamćenje. U svakom slučaju, u kulturno-historijske spomenike se ulaže jako malo, a promocija istih nije na zavidnom nivou.

Kako poboljšati kulturno pamćenje?

Počnimo prvo sa informisanjem o „Žirafi“ i „Ribi“. „Žirafa“  je zenički spomenik pod nazivom „Pluton sa genetskom manom“ (Pluton je lik iz Disneyevih filmova, postavljen početkom 1992. godine). Tada je postavljen i spomenik „Riba“, čiji je autor Mustafa Skopljak. I jedan i drugi spomenik je pravljen od čelika, kao simbol radničke Zenice. Tematikom su bili vezani za najmlađe Zeničane.

Ko ili šta zaslužuje spomenik u Zenici? Donosimo jedan zavidan odgovor:

Neko ko je doprinio razvoju grada u bilo kojem smislu. Ne mora to biti nikakav kamen, ni ploča, ni staklena izmišljotina. Meni je, naprimjer, najljepši spomenik BiH u Sarajevu, dok hodaš glavnom ulicom ga vidiš. Na podu ima zvijezda, i piše da je tu osnovana grupa Indeksi. Tako nevidljivo i bez troška i deset svjetlosnih godina ispred.

Ako je spomenik izgubio svoju osnovnu, prvobitnu i glavnu funkciju, da li je i samom spomeniku, kao predmetu koji potiče sjećanje na nešto ili nekog, potreban jedan spomenik, jer ga polako zaboravljamo?


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist