Imran Džaferović: “Moja najveća podrška je definitivno moj otac.”
Nije nam nepoznato da je danas jedan od najpoznatijih sportova fudbal, kako u svijetu tako i u našoj državi. Našim gradom se ovim sportom bave mnogi talentovani fudbaleri. Jedan od njih je Imran Džaferović, sa kojim smo imali priliku razgovarati o ovoj temi. Imran ima 17 godina, pohađa Tehničku školu u Zenici i trenutno trenira u NK Čelik Zenica. Njegov životni moto je: „Nikad poraz, samo lekcija!“
Kada si počeo da se baviš fudbalom?
„Fudbalom sam se počeo baviti sa 7 godina i to u školi fudbala Tempo Sport.“
Je li tvoja prva ljubav fudbal i kako si razvio tu ljubav?
„Sigurno da jeste. Bio sam jako mlad kada sam počeo trenirati i to su bili prvi znaci ljubavi. Prava ljubav prema fudbalu javlja mi se tek kako odrastam i postajem ozbiljniji.“
Od svih utakmica i uspjeha koji bi izdvojio kao najdraži?
„Izdvojio bih utakmicu protiv HŠK Zrinjski prošle godine kada smo gubili 2:0. Ušao sam sa klupe zadnjih 20 minuta i upisao gol i asistenciju za konačnih 2:2. To mi je najdraža utakmica zbog atmosfere i uslova kakvi su bili u tom trenutku.“
Ko je tvoja najveća podrška?
„Moja najveća podrška je definitivno moj otac.“
Zašto si baš odabrao timski sport?
„Prije nego sam krenuo u školu počeo sam trenirati folklor na prijedlog moje mame, ali to mi se nije svidjelo i jednostavno sam rekao roditeljima da želim trenirati fudbal. U to vrijeme smo se svi ugledali na poznate fudbalere koji su bili u tom vremenu, pa sam želio da postanem kao i oni. Nema posebnog razloga za odabir timskog sporta.“
Šta te održava nakon izgubljene utakmice da nastaviš dalje?
„U životu pa tako i u sportu, nešto se uvijek izgubi. Jednostavno učim iz grešaka kako svojih, tako i grešaka ostalih. Primim ih ka znanju i nastavim dalje. A nakon toga trudim se da se u budućnosti dešavaju što manje.“
Koji je tvoj sljedeći cilj u fudbalu?
„Moj sljedeći cilj u fudbalu je prije svega da odrastem kao igrač, da budem što bolji i da napredujem. A svakako svima koji treniraju fudbal, pa tako i meni, je glavni cilj da postanu profesionalci.“
Da li smatraš da ako želiš postati dobar fudbaler, moraš da počneš trenirati fudbal od malena?
„Fudbal se obično i trenira od malih nogu, jer danas imate fudbalere koji igraju na najvišem nivou sa svega 16 ili 17 godina. Ali nikad nije kasno ukoliko imate talenta, volje i truda.“
Koliko je bitan trener i njegova podrška u ovom sportu?
„Trener je jako bitna osoba u jednom timu. On naravno treba da podstakne igrače da rade naporno i da im daje motivaciju. Igra velikim dijelom zavisi od komunikacije i veze između svakog člana jednog kluba.“
Da li je moguće živjeti danas od fudbala u našoj zemlji?
„Mislim da trenutno nije moguće živjeti samo od fudbala u BiH, jer postoji dosta klubova u kojima plate nisu redovne i pored toga te plate nisu neki dobar izvor prihoda u životu. Ima tek mali broj klubova u našoj zemlji gdje se može živjeti od fudbala. Ali mislim da treba još vremena da fudbal u Bosni dođe na nivo evropskih liga.“
Autor teksta: Sumeja Hazić
