PJESMA NA DAN ili fusnota o Kukcu
Written by radiodjeca on 25/04/2017
Kiša je padala stajali smo mokri do kože ti si me pitala može li još rekoh da može Magla se spustila i svuda jastuci od smoga ti si me pitala jesmo li sami ima li boga...
Odzvanjaju Štuke sa pjesmom „Grad bez boje“ u jutarnjem programu našeg radija. Po svemu sudeći Naidovo maslo. Voli Naid sarajevske odjeke „novog vala“, sasvim opravdano. Sa tri albuma iza sebe (Letu Štuke 2005., Proteini i ugljikohidrati 2008., Brojevi Računa 2011.) Letu štuke su poslastica sa svakog iole ozbiljnijeg slušaoca domaće muzike. Ovaj bend potpisuje dosta odličnih pjesama ali ova je remek-djelo. Odličan spoj teksta i muzike.
Jer ima tamo negdje jedan grad gdje kiše dane broje gdje više niko nije mlad grad bez boje Kad sunce opere ceste i blijeda lica kad utihne tišina i počne pjesma ptica...
Razumije se, volim muziku. Dao bih joj primat ispred književnosti, mislim da je potrebnija. Doduše, posebnu pažnju obraćam na teksove, tu se krije savršeni spoj – dobitna kombinacija, a Dino Šaran to dobro odradi.
Da se vratim na Naida, svog kukcolikog prijatelja. Na koncu, zbog njega sam i počeo pisati ovaj čalanak. Malo ko razumije textove pjesama kao on. Kukac se toliko uživi u prelomnom trenutku pjesme da bi mu se i sam autor poklonio zbog te predanosti. To je jedini i pravi način uživanja u umjetnosti- potpuno prepuštanje. Sve pored toga su samo pokušaji. Da budem iskren, ponekad mu i zavidim, umije da dobaci dalje od mene sa uživanjem, obuzme da veći polet. Ima taj pjesničkog dara, mada ne haje da piše. Davno je shvatio koliki su prevaranti pjesnici. Zna mi ponekad skrenuti pažnju na to dok pričamo i generalno je u pravu.
Ima tamo negdje jedan grad gdje kiše dane broje gdje niko više nije mlad grad bez boje Ima tamo negdje jedan grad gdje kiša mora stati kad čujem pjesmu ptica, dječiji smijeh tad ću znati.
Ima negdje jedan grad i kukci ga traže, bojim se nikada neće prestati sa potragom. I to je sasvim ok. Jer šta bi život bio kad bi sve potrage prestale. Čemu bi se nadali, o čemu bi sanjali.
Jer troje ih je što vladaju
Snovi, Nada i Strah.
