Plastični otpad – globalni ekološki problem

Povodom Svjetskog dana zaštite okoliša Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica organizovao je u utorak, 5. maja 2018. godine, u Zenici seminar “Plastični otpad – globalni ekološki problem”.

Ovaj stručni skup prvenstveno je bio namijenjen predstavnicima resornih ministarstava (zdravstva, zaštite okoliša, privrede, vodoprivrede i šumarstva), zaposlenike higijensko-epidemioloških službi bolnica, domova zdravlja i zavoda za javno zdravstvo, eko-inspektore, sanitarne, komunalne i vodoprivredne inspektore, predstavnike lokalnih organa vlasti, nevladinih udruženja i druge zainteresovane.

Nakon pozdravnog obraćanja direktora Instituta za zdravlje i sigurnos hrane Zenica (INZ) prim.dr. Senada Huseinagića, o Međunarodnom danu zaštite okoliša 2018. govorila je Melita Lelić iz Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu Instituta za zdravlje i sigurnost hrane (INZ). O štetnim uticajima plastičnog otpada na okoliš i zdravlje govorila je dr.med. sci. Aida Vilić-Švraka iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH.  Na kraju skupa u Zenici o “problematici plastičnog otpada u okviru projekta  „Čista rijeka Bosna” govorio je Siniša Mitrović, project manager ovog projekta, koji se provodi u cijeloj BiH.

– Želimo podići svijest građana da se opća svijest podigne. Stvar i jeste da svako pojedinačno učini po malo, da tako doprinese. Važna je upornost, iako smo svjesni da problem neće nestati preko noći. Mi i kroz ovaj projekat primjenjujemo princip „Jedno zdravlje“, jer je jedinstvena zaštita zdravlja ljudi, životinja i prirode. Daleko su najzagađenije rijeke, ponajviše zbog divljih deponija uz rijeke i potoke, koje kad nabujaju, ponesu sav otpad širom cijelog vodotoka, – rekao je direktor Huseinagić.

Dr. Davor Pehar, direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH dao je potporu ovakvom pristupu rješenja problema, kazavši da su skupovi poput ovog bitni za promjenu svjesti svih građana.

– Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica radi sjajnu stvar, jer je tema ovog seminar a usko vezana z6a jedan globalni, ali posebno izražen problem na ovim prostorima. Nažalost, za sada nema institucionalna rješenja a ovaj seminar i slični skupovi su način da do njih i dođemo, – rekao je Pehar.

Dr. Nermin Rondić, specijalista zdravstvene ekologije i higijene u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica je naveo da je neophodno da građani smanjuju upotrebu plastične ambalaže za jelo, od pribora za ishranu do plastičnih boca, koje treba zamijeniti postojećim zdravijim i sigurnijim alternativama.

–Umjesto plastičnih vrećica, pogotovo onih za jednokratnu upotrebu, neophodno je koristiti platnene vrećice, jer jedna dvije vrećice dnevno za pojedinca znači na globalnom planu i do 15 miliona tona plastične ambalaže na godišnjem nivou, – istakao je Rondić.

Petog juna svake godine, pod pokroviteljstvom Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) obilježava se Svjetski dan zaštite okoliša na svim kontinentima sa brojnim događanjima posvećenim očuvanju i zaštiti okoliša u cilju zaštite prirodnih bogatstava te kako bi se skrenula pozornost na opasnost koja prijeti zbog  globalnog onečišćenja.

– Dok plastika ima mnogo vrijednih namjena, postali smo previše ovisni o plastici a posebno plastici za jednokratnu upotrebu – s ozbiljnim posljedicama za okoliš. Tema Svjetskog dana zaštite okoliša 2018. godine je „Pobijedimo zagađivanje plastikom” a  glavni domaćin je Indija, kazala je, između ostalog, Lelić, dodajući da će ove godine “posebna pozornost biti posvećena zaustavljanju onečišćenja okoliša plastikom”.

Plastika je nezamjenjivi materijal današnjice i ne postoji područje života u kojem je ne možemo naći. Zbog svojih svojstava (savitljivosti, trajnosti, lakoće) i niske cijene postala je sveprisutna u mnogim predmetima i materijalima, u raznim formama i proizvodima za jednokratnu upotrebu, u građevinarstvu, medicini i elektronici, kao ambalažni materijal, jeftina je i lagana te pridonosi očuvanju namirnica i produženju trajanja  prehrambenih proizvoda  (lakša ambalaža omogućuje manju potrošnju goriva za transport).

Plastiku najviše nalazimo kao ambalaža za razna pića, ponajviše vodu i sokove. Ista ta plastika koristi se i za proizvodnju boćica za bebe, kao i ambalaža za pohranjivanje hrane ili podgrijavanje mikrovalnim pećnicama u kozmetičkim preparatima (pilinzi za tijelo, zubne paste, gelovi za tuširanje), u proizvodima za čišćenje, za transport… Iako je u mnogome olakšala život, plastika vjerno odražava sve prisutniju kulturu bacanja svega i svačega, budući da se veliki dio plastične ambalaže proizvodi za jednokratnu upotrebu. Otpad predstavlja jedan od najvećih problema današnjeg društva.

– Još veći problem od otpada je čovjekovo neznanje o funkcionisanju prirode jer je čovjek svojim dosadašnjim ponašanjem pokazao da prirodu, posebno okeane, smatra velikim plavim kontejnerom u koji može odbaciti sve ono što mu više nije potrebno.  Kako se život na Zemlji odvija u krugovima, sunce kruži oko Zemlje, voda morske struje, također, kruže, a jedino otpad nigdje ne kruži. On se gomila i postaje opasan za prirodu, životinje i ljude jer raspadanjem otpada nastaju otrovi koji zagađuju zrak, more i vodu. Ako se plastičnim otpadom ne gospodari kako treba ili ga se baca, on će onečistiti okoliš, a veliki će dio prije ili kasnije vodotokovima dospjeti u more, – navodi Lelić.

Milioni plastičnih kesa za kupovinu zapravo završe u okolini, a razgrađuju se preko 100 godina, prilikom čega polako ispuštaju otrovne hemikalije koje dospijevaju u tlo, jezera, rijeke i okeane. Na kopnu su jedan od najčešćih vrsta smeća u naseljenim područjima i polako su postale trn u oku za lokalno stanovništvo. Mogu začepiti odvodne sisteme i tako izazavati poplave, kao što je to bilo u Bangladešu 1988 i 1998. godine. Kad ih neko baci u more, postaju prijetnja za morski život.

Evropska komisija je 16. januara 2018. u Strasbourgu objavila evropsku Strategiju za upravljanje plastičnim otpadom. Cilj Strategije o plastici je da se do 2030. godine sva plastična ambalaža reciklira te ograniči njena jednokratna upotreba. Svjetski dan zaštite okoliša nastojat će uticati na promjenu u četiri ključna područja:

1. Smanjenje plastike za jednokratnu upotrebu – Ključan je prvi korak u borbi protiv zagađenja plastičnim materijalom.
2. Poboljšanje upravljanja otpadom – Skoro 1/3 plastike koju koristimo izbjegne naše sisteme za prikupljanje.
3. Ukidanje mikroplastike – Nedavne studije pokazuju da preko 90% vode u bocama, a čak 83% vode iz česme sadrže mikroplastične čestice.
4. Unapređenje istraživanja u alternative

O štetnim uticajima plastičnog otpada na okoliš i zdravlje govorila je dr.med. sci. Aida Vilić-Švraka.

Ambalaža može sadržavati opasne supstance, kao što su PVC ili teški metali koji predstavljaju rizik za zdravlje i okoliš. U Evropi se godišnje proizvede oko 25,8 miliona tona plastičnog otpada, a na svjetskom nivou između 5-13 miliona tona plastike završi u moru. Zbog povećane proizvodnje, sve veća količina nerazgradljive plastike ulazi u mora i predstavlja veliku opasnost za morske organizme. Svake godine plastični otpad ubije 1,5 milijuna ptica, riba, kitova i kornjača. Osim toga, plastika se u moru pod utjecajem UV zraka, djelovanjem vjetra i valova usitnjava u sve manje i manje dijelove do veličine mikro (< od 5 mm) ili nanoplastike (< od 1μm). Zbog mikroskopske veličine, teško ju je povezati s izvorom onečišćenja i ukloniti iz okeana. Ovakve mikročestice su netopljive u vodi, a zbog malih dimenzija mali morski beskičmenjaci ih lako progutaju. Na taj način ulaze u prehrambeni lanac i dospijevaju na stol čovjeka. Stoga treba učiniti sve napore da se spriječi ulaz plastičnog otpada u mora, navodi vilić – Švraka.

Spaljivanje plastičnog otpada je najopasniji način njegovog zbrinjavanja jer se na taj način oslobađaju najveće količine dioksina. Dokazano je da dioksin i u malim količinama uzrokuje mnoge bolesti: tumore, bolesti endokrinih žlijezda, dijabetes, bolesti kože, a utiče negativno na plodnost i funkcije mozga (pamćenje).

Na plastičnoj ambalaži i bocama obavezne su oznake tipa plastike (PET, PVC, PC, HDP… ili su označene odgovarajućim brojkama 1, 2, 3..) od koje je ambalaža načinjena. Mogu se naći na etiketama zalijepljenim na bocu/kutiju, ili utisnute u vidu žiga na samu plastičnu ambalažu. Jedna od najzastupljenijih vrsta ambalaže na tržištu danas je svakako plastična ambalaža.

U cilju zaštite zdravlja potrošača, zakon je predvidio vrlo visoke zahtjeve spram plastične ambalaže koja dolazi u dodir s hranom. Osim visokih zahtjeva zdravstvene ispravnosti, postavljeni su i visoki zahtjevi u zaštiti okoliša. Ukoliko se poštuju pravila dobre proizvođačke prakse, odnosno važeća zakonska ograničenja u proizvodnji uz kontrolu u proizvodnji, zdravstveni rizik od plastične ambalaže je minimalan.

– Na području Federacije BiH Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom propisuje pravila upravljanja ambalažom u proizvodnji, prometu i upotrebi ambalaže i pravila postupanja i druge uslove sakupljanja, ponovnog korištenja, obnove i odlaganja, u skladu sa prioritetima i osnovnim načelima Zakona o upravljanju otpadom. U Bosni i Hercegovini se primjenjuje i Pravilnik o aktivnim i inteligentnim materijalima i predmetima namijenjenim za kontakt sa hranom, – istaknuto je na skupu.

Na skupu u Zenici o “problematici plastičnog otpada u okviru projekta  „Čista rijeka Bosna” govorio je Siniša Mitrović, projekt manager ovog projekta, koji se provodi u cijeloj BiH.

Mitrović je istakao da je glavni partner dobojskom „Rotoru“ zenički Institut za zdravlje i sigurnost hrane, a da su uključene sve lokalne zajednice od sarajevskih općina na izvoru Bosne, do Šamca, na ušću. Projektom su obuhvaćene registracija i uklanjanje divljih deponija, čišćenje korita, ali i zajednički projekti poput „turističkih eko punktova“ uz saobraćajnice u dolini rijeke Bosne.

BROJKE:

• 500 milijardi plastičnih kesa se koriste svake godine
• 13 miliona tona plastičnog otpada završi u okeanu svake godine
• 17 miliona barela nafte se potroši za proizvodnju plastike svake godine
• 1 milion plastičnih boca se kupi svake minute
• 100.000 morskih životinja ubija plastični otpad svake godine
• 100 godina je potrebno za razlaganje plastike u okolišu
• 90% flaširane vode sadrži plastične čestice
• 83% vode iz česme sadrži plastične čestice
• 50% potrošačke plastike je za jednokratnu upotrebu

FAKTI: U svijetu se svake minute proda milion plastičnih boca od čega se reciklira samo 14 POSTO.

Do 13 miliona tona plastike godišnje završi u morima i okeanima, zagađuje mora i ozbiljno ugrožava morske vrste te ulazi u lanac ishrane čovjeka koji jede plastikom kontaminiranu hranu.

U narednih 10-15 godina,  predviđa se da će se globalna proizvodnja plastike skoro udvostručiti.

Procjenjuje se da bi do 2020. ova brojka mogla dostići 500 miliona tona na godinu.

KOLIKO TREBA PLASTICI DA SE RAZGRADI?

Najlon za pecanje ±600 godina

Plastična boca     ±500 godina

Plastični pribor za jelo ±400 godina

Upaljač 100 godina

Plastična čaša      65-75 godina

Plastična kesa      55 godina

Koža za cipele     10-20 godina

Cigaretni opušci 1-5 godina

Balon 6 mjeseci