Ožiljci koji spajaju, a ne razdvajaju: Kada veterani govore, mladi slušaju

Jučer je u Zenici održana nesvakidašnja i veoma emotivna dijaloška radionica pod nazivom „Konstruktivna upotreba veteranskog iskustva“, koju je organizovalo Udruženje za podršku ratnim veteranima, porodicama i žrtvama rata „Pravi požar“. Tri ratna veterana koja je proslost nekada razdvajala, a danas zajedno šire poruku mira – podijelili su svoja bolna sjećanja sa grupom mladih ali i starijih Zeničana, pokazujući nam iz prve ruke šta je rat zapravo donosio.

 

Na pitanje s kakvim se pričama ili traumama najčešće susreću kod veterana, psihologinja Azra Ibrahimagić izjavila je:

„Najčešće s čim se susrećem ja i druge moje kolege i kolegice je u stvari ovaj PTSP koji ima različite oblike. E sad, one osobe koje su tražile stručnu pomoć tokom ovih godina od kada je rat prestao, neki su uspjeli da u potpunosti prevaziđu te probleme, neki su barem smanjili utjecaj, a nažalost ima jako veliki broj onih koji nikada nisu zatražili pomoć…“

Kao što je rekla gospođa Azra Ibrahimagić , posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ostaje jedan od najtežih i najprisutnijih nevidljivih posljedica rata u našem društvu. Statistike sa terena pokazuju da neliječeni PTSP s godinama ne prolazi sam od sebe, već naprotiv, mutira u teške oblike depresije, anksioznosti i narušava cjelokupno mentalno zdravlje pojedinca, ali i njegove porodice. Upravo zbog toga, rad organizacije poput „Pravog požara“ ključan je jer otvara prostor za razgovor o temama koje društvo i dalje gura pod tepih.

 

Na pitanje šta bi kroz ovaj program poručili mladima i šta bi voljeli da mlađe generacije u Bosni i Hercegovini nauče o ratu i njegovim posljedicama, odgovorio je predsjednik udruženja, ratni veteran i mirovni aktivist Spasoje Kulaga:

„Veoma je bitno da mladi čuju različita iskustva, da razgovaraju sa veteranima, da čuju iskustva iz drugih dijelova BiH, jer imamo sada, u našem radu iskustvo da su određena dešavanja na jednom prostoru, ako pričamo o BiH, sasvim drugačija, recimo kada se pomaknete 200 km dalje.“

 

Također je dodao:

„…dosada smo već radili sa oko 5.000 mladih ljudi koji prolaze kroz ovakve edukacije, kroz druge neformalne edukacije, kroz formalno obrazovanje, stiču određena znanja, vještine i susrećemo ih danas na različitim mjestima i kažu da su ovo radionice koje su oni zapamtili, koje su ostavile veliki utjecaj na njih i na njihov život…“

Kada pomislimo na rat, mi mladi uglavnom vidimo suhoparne historijske činjenice, datume ili političke priče koje slušamo u medijima. Međutim, ova radionica, koju su pokrenuli i vodili predsjednik udruženja Spasoje Kulaga i njegova kolegica, stručna saradnica i psihologinja udruženja Azra Ibrahimagić, ponudila nam je nešto sasvim drugačije – živu riječ i čistu ljudsku emociju. Naši gosti i predavači bili su ratni veterani, mirovni aktivisti i članovi Udruženja ‘Pravi požar’ , tri čovjeka koja su preživjela strahote devedesetih godina.

Veterani su nam uputili i važne savjete za budućnost. Naglasili su da mi, kao nova generacija, ne smijemo dozvoliti da budemo zatrovani mržnjom ili predrasudama prošlosti. Umjesto toga, trebamo graditi mostove, razgovarati i slušati jedni druge, baš onako kako su oni jučer slušali nas i odgovarali na naša pitanja.

Na kraju, iz ove prostorije u Zenici nismo izašli preplašeni ili istraumatizovani, nego nekako zreliji i pametniji. Udruženje „Pravi požar“ je kroz ovaj program napravilo sjajnu stvar jer nam je dalo lekciju iz humanosti koju nikada nećemo pročitati u udžbenicima. Naučili smo da se prošlost ne može promijeniti, ali da se iz nje može izvući pouka –  a njihovo zajedničko iskustvo je najbolji dokaz da je mir jedini ispravan put za sve nas.

 

Autorica teksta: Ema Avdić